Prvo privatno kino ovakvog tipa u Hrvatskoj, a možda i šire, početkom veljače otvoreno je u samom središtu Zagreba, u povijesnom podrumu u Gundulićevoj. BrickClub je, kako objašnjava Domagoj Mak koji stoji iza projekta, intiman, ekskluzivan prostor koji prima do 15 osoba, a idealno 12, i koji nudi potpuno drugačiji filmski doživljaj od onog na koji smo navikli u klasičnim kinodvoranama. Mak je, kaže, htio stvoriti mjesto za opuštanje, druženje i uživanje u filmskim večerima, ali bez gužve, buke i stresa.
Za razliku od klasičnih kina, objašnjava, ovdje se ne prikazuju aktualni kino-hitovi. – Ovdje ne možete gledati najnovije filmove koji su trenutačno u kinima, dakle, ne možete tu pogledati "Svadbu", ali možete uživati u svemu onome što je u prošlosti snimljeno, a što se danas više ne prikazuje – govori.
U ponudi je, ističe, EON TV Premium s više od 25 tisuća naslova, Netflix, dječji sadržaji, sportski prijenosi, a postoji i mogućnost i da gosti donesu vlastiti sadržaj na USB-u. Ideja se, objašnjava, rodila sasvim spontano. Prilikom gradnje manje stambene zgrade, Mak je u prizemlju imao višak prostora koji je odlučio pretvoriti u mini kino za šest osoba i staviti ga na raspolaganje stanarima. A njihove su reakcije bile ključne za daljnji razvoj priče.
– Jedan susjed počeo je navečer gledati Super Bowl, druga susjeda došla je s prijateljicama, pile su prosecco i gledale film. Gledao sam kako ljudi uživaju i pomislio zašto ovo ne bih ponudio svima? Tako je nastao BrickClub – prepričava Mak. Osim toga, napominje, važnu je ulogu odigrao i njegov osobni senzibilitet.
– Moj izlazak nisu klubovi, disco i tulumi, nego nešto opušteno, domaće, s poznatom ekipom. Htio sam stvoriti prostor u kojem će se ljudi osjećati ugodno, kao da su kod kuće, ali uz vrhunski doživljaj – objašnjava. Savršenu lokaciju tražio je više od godinu dana, a znao je da želi da bude u centru grada.
– Nisam htio klasičan lokal u staklu jer to ne bi bio isti osjećaj. Godinu i pol dana trebalo mi je samo da pronađem prostor, a uređenje je trajalo pet mjeseci – kaže. Odabir je pao na cigleni podrumu zgrade iz 1880. godine u strogom centru metropole, a iako je bio u dobrom stanju, bilo ga je potrebno prilagoditi specifičnoj namjeni. Poseban izazov, napominje Mak, predstavljali su lučni stropovi koji stvaraju jeku pa je akustika zahtijevala dodatnu pažnju.
– A kada smo se već dotaknuli izazova, ni nabava namještaja nije bila jednostavna. Dobavljači bi se čudili kad bih rekao da mi treba 12 stolica. Njima se to ne isplati jer rade serije od 100, 200 ili 500 komada. Na kraju su stolice stigle iz Španjolske, svaka me koštala 380 eura. Usporedbe radi, da sam ih naručio stotinu, bile bi upola jeftinije – otkriva. Mak je pazio na svaki detalj pa tako prostor krasi i posljednja filmska rola iz kina u Svetom Ivanu Zelini, koja je deset godina stajala u skladištu nakon velike renovacije tog kina. Danas je obojena u zlatno i ima posebno mjesto u BrickClubu. A kakve su povratne reakcije, pitamo ga.
– Već u prvom tjednu rada pokazalo se da interes postoji. Jedna glumica iz Zagrebačkog kazališta mladih dovela je dvadesetak kolega na projekciju edukativnog filma, a tijekom vikenda gledao se i Super Bowl, i to u terminu od jedan do četiri sata ujutro – odgovara. Radno vrijeme, dodaje, zapravo ne postoji jer se u potpunosti prilagođava gostima. Kada je na rasporedu dodjela Oscara, primjerice, može se gledati prijenos uživo, isto kao i Super Bowl.
– Naravno, ako netko samo želi pogledati film, projekcija se organizira u neko pristojno vrijeme – ističe Mak. Cijena najma iznosi 250 eura za blok od dva i pol sata, bez obzira na broj osoba. Kokice su uključene u cijenu, a dodatna ponuda hrane i pića dogovara se prilikom rezervacije. Iako su reakcije iznimno pozitivne, vlasnik priznaje da postoji doza straha oko toga kako će zaživjeti.
– Naravno da me je strah, ali nemam onaj pritisak da mora uspjeti pod svaku cijenu. No, prema svim reakcijama i interesu, čini se da smo pogodili. Ljudi mi govore: "Ovo je top ideja" – kaže. Ne isključuje, stoga, niti opciju o širenju koncepta. – Volio bih slična kina otvoriti i u drugim većim hrvatskim gradovima, a jako mi se sviđa i ideja da jedno bude u Londonu, jedno u Ljubljani.... No, vrijeme će pokazati – zaključuje Mak.