Projekcijom crne komedije "Višestruki manijaci" u ponedjeljak u zagrebačkom kinu Forum program Tuškanac u gostima otvara retrospektivu filmova Johna Watersa, kultnog underground redatelja, prvaka trash i camp estetike. Program zagrebačkog kina Tuškanac, koji s obzirom na obnovu programe priređuje u gostujućim prostorima, prikazat će tijekom ožujka devet filmova redatelja čija subverzivna ostvarenja, većinski predvođena transvestitom Divineom, provociraju pravila "dobrog ukusa" i ruše tabue, ističe se u najavi
Film "Višestruki manijaci" iz 1970., prvi u ciklusu "Portreti: John Waters", kaotični spoj nasilja, blasfemije i apsurdnog humora, prati vođu putujućeg freak showa, Divinea, dok sa svojom bandom terorizira naivne posjetitelje. Uvodno izlaganje imat će filmski redatelj i kritičar Viktor Zahtila.
"Ružičasti plamenici" iz 1972., spoj crne komedije i horora poznatiji kao "Ružičasti flamingosi", s pričom o "najprljavijoj živućoj osobi" postao je jedan od najbizarnijih i najsubverzivnijih filmova u povijesti kinematografije i najpoznatiji je iz Watersove beskompromisne faze.
Podnaslovljen kao "Vježba iz lošeg ukusa" i snimljen za samo dvanaest tisuća dolara, taj je film jedan od najistaknutijih primjera tzv. abjektivne umjetnosti koja istražuje teme što prekoračuju općeprihvaćeni osjećaj za čistoću, urednost i prikladnost. Film "Nevolje sa ženama" (1974), posvećen je Charlesu 'Texu' Watsonu, glavnom izvršitelju brutalnih ubojstava koje je 1969. naredio Charles Manson, dok "Očajničko življenje" (1977) donosi bizarno intrigantnu priču o neurotičnoj kućanici i njezinoj ljubavnici koje utočište pronalaze u anarhističkoj zajednici izopćenika.
Prikazat će se i "Poliester" (1981), satirična posveta ženskim filmovima 1950-ih i 60-ih u kojima dolazak mlađeg muškarca unosi prevrat u monotoni život sredovječnih kućanica, te "Lak za kosu" (1988) koji slavi progresivno buntovništvo spram malograđanskog snobizma.
Zapamćen po nastupu tada mladog Johnnyja Deppa i pornografske zvijezde Traci Lords, "Cry-Baby" (1990) parodijski ilustrira sukob društvenih slojeva kroz ljubavnu priču "lošeg dečka" i djevojke iz ugledne obitelji. Nekoliko godina kasnije, Waters ponovno je provocirao konvencije s krimi-komedijom "Mama, serijski ubojica" (1994) u kojoj Kathleen Turner briljira kao naizgled savršena domaćica spremna brutalno ubiti svakoga tko naruši njezin osjećaj reda i obiteljskog savršenstva.
Za kraj je ostavljen film koji kritizira umjetnički snobizam, "Pecker" (1998), što u hrvatskom prijevodu znači nespretnjaković, ali i muški spolni organ, a prati amaterskog fotografa čiji slučajni uspjeh unosi neočekivane promjene u njegovu ekscentričnu obitelj.