Od srednjovjekovnog biskupa do industrijskih pionira, urbanističkih vizionara i glazbenih stvaratelja, Česi su ispisali neke od najvažnijih poglavlja povijesti hrvatske metropole, a priznanje im se odaje izložbom u Muzeju grada Zagreba. Nazvana je "Česi Zagrebu/Zagreb Česima", a razgledati se može u stalnome postavu do ožujka iduće godine.
– Kriterij za prezentiranje ličnosti i njihovih doprinosa nije nacionalnost, već zavičajnost, zbog čega su zastupljene i osobe podrijetlom iz čeških zemalja koje nisu etnički Česi, već, primjerice, Nijemci ili Židovi – rekao je na otvaranju Goran Arčabić, koji je, uz Maju Arčabić i Marijana Lipovca, zaslužan za koncepciju izložbe.
A povijesna nit koja povezuje Zagreb i češke krajeve seže daleko u prošlost. Podataka o životu biskupa Duha, čije je podrijetlo vjerojatno iz čeških zemalja, nema puno, no njegova je uloga golema. Postao je krajem 11. stoljeća prvi poznati zagrebački biskup, a smatra se da je upravo on donio i najstarije sačuvane crkvene knjige, danas pohranjene u Metropolitanskoj biblioteci. Pripisuje mu se i plenarij od bjelokosti, najstariji poznati crkveni predmet u Zagrebu, ali i to da je ostavio prve tragove pisanog hrvatskog jezika. Njegovim dolaskom počinje prisutnost Čeha u Zagrebu koja će kroz stoljeća samo rasti.
Zabilježen je i u toponimiji, pa selo Čehi, nadomak grada, svjedoči o ranim doseljeničkim valovima. No, snažniji utjecaj razvijali su u 18. i 19. stoljeću, u vrijeme građanskog uspona i oblikovanja modernog grada. Upravo tada, krajem 18. stoljeća, potomak ugledne češke tiskarske obitelji Antun Jandera pokreće Ephemerides Zagrabienses, prve novine u Zagrebu, a i Hrvatskoj. Izdavao ih je svake subote, na četiri stranice, iz tiskare koju je otvorio kreditom zagrebačkog Kaptola. Iako nije sačuvan nijedan primjerak, Janderin se pionirski pothvat pamti, a s njim počinje i povijest hrvatskog novinarstva.
U istom je stoljeću Ivan Either postao ključna figura zagrebačkog graditeljstva. Obnovio je Krvavi most, uredio prilaz današnjem Strossmayerovu šetalištu i renovirao školu u Opatičkoj, a najznačajnije djelo mu je adaptacija i nadogradnja palače Kulmer u ono što danas znamo kao Banske dvore. Na južnom i zapadnom krilu zgrade sagradio je drugi kat, a u prizemlju uredio prostorije za saborsku dvoranu, arhiv i staje. Sjeverni dio palače uređen je i dograđen kasnije, no Either je u velikoj mjeri definirao današnji izgled Banskih dvora.
U glazbenom životu metropole značajan je Franjo Pokorni. Školovani violinist i skladatelj, od četrdesetih je godina 19. stoljeća gradio karijeru kao dirigent, ravnatelj kazališnog orkestra i osnivač prve gradske puhačke glazbe, a njegove skladbe za scenske igre Josipa Freudenreicha "Graničari" i "Crna kraljica" smatraju se začetkom hrvatske operete.
Nešto drukčiju ulogu u životu grada imala je Sofija Jelačić. Rođena je Čehinja, a u povijest je ušla kao voljena supruga hrvatskog bana Josipa Jelačića. Njezin dolazak u Zagreb popraćen je simpatijama, a čak je i današnji Dubravkin put dugo nosio ime po njoj. Bila je to žena koju je narod volio i koja je, iako češkog podrijetla, postala hrvatska banica u punom smislu riječi.
Među najpoznatijim Česima zasigurno je i diplomirani inženjer Rupert Melkus. Došao je 1855. godine, 1882. je postao gradski "nadinžinir", a njegovo se ime veže uz prvu sustavnu urbanističku viziju Zagreba. Uredio je Zrinjevac, projektirao pučke škole na Kaptolu, u Krajiškoj i Varšavskoj, ali i Mirogoj i nekadašnju tvornicu duhana u Klaićevoj, a zaslužan je i za obnovu grada nakon razormoga potresa 1880. godine te je isplanirao gradnju ulica poput Gajeve, Gundulićeve, Berislavićeve.
Arhitektonski atelijer Honigsberg & Deutch obilježio je pak kraj 19. i početak 20. stoljeća. Julio Deutch sa svojim je partnerom ostavio čitav niz značajnih ostvarenja u duhu kasnog historicizma i secesije pa su, primjerice, zaslužni za Starčevićev dom, hotel Palace na Strossmayerovu trgu te Županijski sud na Zrinjevcu, a atelijer je vodio i gradnju Hrvatskog narodnog kazališta. Njihova arhitektura, često ukrašena kupolama i tornjevima, dala je Zagrebu lice koje i danas prepoznajemo u povijesnom središtu grada.
U području medicine značajan trag ostavio je pak Jakob Hlavka. Češki inovator u Zagrebu je otvorio radionicu za izradu kirurških instrumenata, koju je kasnije pretvorio u prvu hrvatsku tvornicu medicinske opreme. Njegovi alati korišteni su po cijeloj Europi, a dobivali su zlatne medalje od Pariza do Torina.