Tresla se brda, no menze su ipak ostale otvorene, a studenti siti. S obzirom na to da je i ostatak Studentskog centra radio bez problema, na prvi pogled nitko nije ni znao da je jučer počeo štrajk.
– Ili se netko šalio ili su se predomislili, ali nama je drago da možemo na doručak – komentirali su studenti koje smo zatekli ispred menze u Savskoj 25 oko 10.30 sati kada ni traga štrajku nije bilo. Pola sata kasnije u dvorištu SC-a ipak se okupilo 50-ak nezadovoljnih djelatnika.
Otkud sad stimulacija?
– Naše radno mjesto nije kuhinja, nego rudnik, a svaka od nas radi barem za troje – rekle su Ramiza Bešić i Ana Nujić, koje već 32 godine rade kao kuharice u menzi, ali kažu kako im nikada nije bilo gore jer je posla previše, a ljudi premalo. Potvrdila je to i Ana Martić, koja već 31 godinu radi kao spremačica u SC-u.
– U posljednje me vrijeme nakon posla šalju da budem ispomoć u kuhinji jer ondje nedostaje ljudi, a to rade i drugima – objasnila je Ana Martić te se prisjetila kako su nekada ljudi veseli dolazili na posao, a danas u suzama stoje ispred centra tražeći svoja prava. Ipak, svjesna je da je odaziv na štrajk slab te smatra da je razlog to što se ljudi boje. Iako su sindikati procijenili kako im se pridružilo 40 posto djelatnika, tek je manjina od ukupno 950 radnika jučer napustila radno mjesto. A svima koji ostanu raditi obećana je, pak, stimulacija – bonus od 15 do 20 posto na ovomjesečnu plaću. Sanacijski upravitelj SC-a Mirko Bošnjak rekao je kako nije riječ o “kupnji radnika“.
– Pravilnik nam dopušta da stimuliramo radnika za iznimne napore u situaciji kada radi umjesto drugih – kazao je Bošnjak, na što je uslijedilo negodovanje okupljenih koji su dodali kako tu simulaciju dosad nitko nije dobio. Burnu je reakciju izazvala i njegova najava da će Studentski centar iz sanacije u kojoj se nalazi od 2013. izaći tek 2018. godine iako je ona već trebala biti gotova. Riječ je o izvanrednom stanju do kojeg je došlo zbog duga od 151 milijun kuna, a uprava SC-a i Ministarstvo tvrde da, dok ona traje, nije moguće potpisivanje kolektivnog ugovora koji sindikati traže, a kojim bi radnici dobili božićnice, uskrsnice, regrese, otpremninu...
Nema odustajanja
Biserka Sertić, predsjednica Samostalnog sindikata zaposlenika studentskih centara, istaknula je pak da cilj radnika nije povećanje, nego očuvanje materijalnih prava.
– Nećemo dopustiti da SC dug vraća preko leđa radnika. Već su nam rekli da neće dirati plaće pa su nam skinuli 400 kuna za topli obrok. Sada se bojimo da nam ne uzmu i naknade za minuli rad te prijevoz – rekla je B. Sertić te dodala kako se štrajk nastavlja sve do potpisivanja kolektivnog ugovora jer radnici ne vjeruju na riječ upravi da im se prava neće dirati. Sadašnja plaća radnika u kuhinji SC-a iznosi oko 4000 kuna te sindikati inzistiraju da tolika i ostane, ali i da se olakša rad.
– Nedostaje barem jedna trećina radnika i, dok negdje u Europi stroj reže meso, tu 400 šnicli tuče jedna žena – kazala je B. Sertić te dodala kako je prosječna dob radnika i radnica u SC-u 49 godina te da je za njih ovakav tempo neizdrživ. •
ovi naši "student" nisu uopće zaslužili društveno subvencioniranu prehranu. Intelektualce možeš svijećom tražiti. Što je najbolje, kad plate godinu studiranja, taj novac im se vrati kroz subvencioniranu prehranu. Takvi nemaju što drugo nego otići u inozemstvo na rad, jer ovdje neće naprijed potegnuti društvo :-(