Ustajemo se ranije, liježemo kasnije... – usporedio je Žarko Ivanković, vlasnik zagrebačke konobe “Mašklin i Lata”, kako je bilo raditi prije 10 godina, a kako je danas. Unatoč svim kriznim tegobama, ali i činjenicom da riblji restorani imaju najmanju “maržu”, konoba ovih dana ponosno slavi veliku obljetnicu. I pritom ne štedi.
– Gostima do 1. ožujka omogućujemo 25 posto popusta na sve menije i 50 posto na mnoga vina – kaže Ivanković, ugostitelj koji jedva čeka oporavak gospodarstva, ali ne samo kako bi lakše poslovao, nego kako bi mogao ostvariti svoje snove, proširenje konobe.
U ovom se restoranu inače često traži mjesto više, jer “Mašklin i Lata” mjesto je koje ne odustaje od kvalitetne hrane.
– Ribe je sve manje i manje, a sve je skuplja... Prije deset godina bilo je svega, i škampi i kozica, a ove godine, primjerice, nije bilo kozica, za njih smo se borili – ilustrira.
Nije lako ni nabaviti rikolu bez koje se ne može jer zimi kilogram stoji i do 100 kuna, a skup je i domaći češnjak, koji stoji i do 70 kuna. Vlasnik samo sliježe ramenima, meni mora biti potpun. No konoba njeguje i nešto naizgled manje važno... Dok vlada mišljenje da je svatko lako zamjenjiv, u konobi u Hebrangovoj “zaposlenik s licem” zlata je vrijedan.
– Kad dođe gost, to je kao da ulazi u moju kuću, zato je iznimno važno tko radi u restoranu – objašnjava.
Osim poznatog glavnog kuhara Tajiba Hasičevića, gotovo svi u “Mašklinu i Lati” rade godinama. Od dama tu su pomoćne kuharice Josipa Hadžiegrić, Katarina Andretić te Željka Delić, a muške snage brane Hrvoje Jagnjić, Antonio Sudar i Roman Hrnjić.
– Hrvoje je ovdje od prvog dan, Roman je “najmlađi” – kaže vlasnik, već zabrinut kako će pronaći “zamjenu” za Antonija koji uskoro završava fakultet i kreće u novu karijeru. Najradije bih, priznaje, zaposlio srednjoškolca Matu Stepačkog, koji je na praksi.