Ribarnica pretvorena u kafić, a prodavači se nabroje na prste jedne ruke. Evo kako izgleda jedna od najpoznatijih zagrebačkih tržnica

Branimirova tržnica, poznata kao Branimir-plac ili jednostavno - Branimirac, nekad je bila jedna od najposjećenijih u Zagrebu. No, to je bilo tada, a danas su prizori, moglo bi se reći, apokaliptični. Kioska gotovo da više uopće nema, na mjestu ribarnice otvoren je lokal, a tek poneki trgovac može se pronaći na vanjskoj plohi kako stanovnicima nudi voće i povrće. U unutarnjem dijelu placa, pak, rade samo pekara i kiosk s piletinom. 

Branimirova tržnica nastala je tridesetih godina prošlog stoljeća, a dovršena je 1939. godine. Vodi se, usto i kao zaštićeno kulturno dobro, no prošlo je već mnogo godina otkako je normalno radila. Planovi uređenja su postojali, a negdje 2020. godine govorilo se o njenom pretvaranju u ekotržnicu s restoranom. To se, evidentno, nije dogodilo. 

Značajan dio placa srušen je 2015. godine, s obećanjima skorašnje obnove, kada je uklonjena većina metalnih kioska koji su obrubljivali tržnicu na strani Šubićeve. Nakon što su se odvojile sve instalacije u metalnim ugostiteljskim objektima, radnici su počeli uklanjati prazne štandove, a uskoro i same objekte.

Još davne 2022. godine, tadašnja voditeljica podružnice Tržnice Zagreb Božena Cvitanović rekla je da problem leži u imovinsko-pravnim odnosima. – U prethodnih nekoliko mjeseci kompletirali smo još neke mape glavnog projekta. Trenutačno radimo na pripremnim radnjama koje su potrebne za ishođenje građevinske dozvole. No još uvijek imamo neka otvorena pitanja iz imovinsko pravnih odnosa kao i određene sudske zabilježbe koje imamo na toj lokaciji. S odvjetničkim timom radimo na tome da pokušamo što prije zatvoriti taj dio kako bi se neometano moglo pristupiti ishođenju građevinske dozvole - rekla je Cvitanović tada. 

A što se tiče povijesti Branimirca, u početku je radio na vrlo skučenu prostoru, no kasnije su se gradske vlasti odlučile na proširenje. To im je uspjelo već 1933. godine kada su dijelovi stare hladionice preuređeni u natkriveni dio tržnice. Prostor oko nje bio je ograđen, a 1935. godine se započelo s adaptacijom koja je u potpunosti dovršena 1939. godine. Budući da je potrebno da tržnica ima i druge prateće objekte, 1935. godine je po odobrenju gradskih vlasti na južnom dijelu Tržnice izgrađen paviljon za trafiku.

U njoj su se smjeli prodavati samo 'monopolski artikli', odnosno duhanske prerađevine, taksene i poštarske marke, novine, časopisi i sitni pisači pribor. Prodaja živežnih namirnica u trafici nije bila dozvoljena. Prvi unajmitelj ovog prostora bila je Vera Sertić koja je sama financirala izgradnju paviljona. Godine 1947. stare ostave na Branimirovoj tržnici preuređene su u garaže, dok je prizemna zgrada 1953. godine pretvorena u ribarnicu. Prilikom nadogradnje i modernizacije od 1960. do 1962. godine Tržnica je proširena sve do Šubićeve ulice.