Putovali smo čak 1000 kilometara kako bismo mogli slaviti sa Zagrebom

U plavom busu iznad Zagrebaaa – melodijom legendarnog hita Srebrnih krila pjevušio je jučer šestogodišnji Sven Tadić dok se u panoramskom autobusu vozio gradom. Odmah nam je napomenuo da zna da pjesma ide “na modrom nebu”, ali ovako mu se činilo prigodnije. Iako, dodao je gotovo iste sekunde pružajući ruke u zrak, i nebo bi s krova busa vrlo lako mogao dohvatiti.

Nagovarao pola godine

– Pa lijepo mi je, sve vidiš. Mama nije odmah bila za akciju, ali rekao sam joj da moramo ići. Čuo sam na radiju dok me tata vozio iz vrtića da će to biti. A ja se volim voziti. Mama je uzela godišnji na poslu, rekao sam joj da mora. Tati šef nije dao – kako je uopće došlo do toga da na Dan grada Sven uživa u besplatnim vožnjama po metropoli, potanko nam je sam objasnio. Točno je, potvrdila je mama Sanja, da su propustili ovaj dan, slušala bi o tome barem pola godine.

– Tako je bilo lani. On je čuo na radiju za panoramski bus. I mora ići, mora. Ali nismo mogli dobiti slobodno pa ga nismo vodili. Mislili smo na ljeto kad krenu redoviti obilasci grada, ali onda odemo k mojima na more na nekoliko mjeseci. Cijelo vrijeme dolje Sven je pričao o tom autobusu – govori mama Sanja dok njezin jedinac sa zanimanjem promatra što se sve događa oko njega. Usput sluša i mladu gospodičnu koja putnike pričom vodi kroz grad.

– Sad ulazimo u zelenu potkovu – čuje se s megafona, koji je u pojedinim trenucima sigurno poželio imati i vozač turističkog tramvaja iz 1924. godine, koji je svakih pola sata kretao s ugla Praške i Jelačić placa. Turisti, ali i “domaći” čekali su ne bi li zauzeli svoju poziciju u posebnoj atrakciji, a mnogi od njih imali su dodatna pitanja. Kojom rutom, koliko brzo tramvaj vozi i je li teško njime upravljati samo je dio onoga što je zanimalo putnike. A neki su od njih prošli više od tisuću kilometara, samo da se mogu voziti u tramvaju koji ove godine navršava 95 godina.

– Mi smo došli iz Kölna isključivo na vaš Dan grada. Zagreb i inače volimo, često ga posjećujemo. Ali nismo mu još bili na rođendanu. Suprug i ja složili smo se da to tako ne može i, eto, evo nas – dok su je krajičkom oka, pomalo ne vjerujući u to što govori, promatrali Zagrepčani Ivan i Marin, objašnjavala nam je Njemica Utte što ju je dovelo u našu metropolu. Poglede je osjetila i ona pa dečke odmah pitala što bi joj preporučili da još pogleda dok je u Zagrebu.

– Morate na Gornji grad, spustite se do Zrinjevca, nemojte zaboraviti ni Maksimir, ako imate vremena, otiđite do Bundeka, Jarun je isto lijep, navečer je koncert na fontanama, bilo bi dobro da odete i do Sljemena, ako imate volje – kao iz rukava sipali su Ivan i Marin “turističke ideje”, dok je Utte sve pomno bilježila u svoju bilježnicu i usput lokacije tražila na karti. Boljih ambasadora grada od ljudi koji u njemu žive nema, zaključila je Njemica, koja je simpatične prijatelje nagovorila i da s njom i suprugom pođu na razgled grada, koji je također jučer, uz pratnju vodiča, bio besplatan. A interes golem.

– Ovo vam je ban Jelačić, a mi smo ovdje. Ovaj gospodin s kapom, to sam ja – pokazujući na maketi grada u Bakačevoj okupljenima je pokazivao jedan od turističkih vodiča. Za Dan grada poveo ih je po užem njegovu središtu, ali i na Gornji grad, gdje se održavala svečana sjednica Gradske skupštine.

Procesija i Škoro

Dodijeljene su Nagrade grada, ona za Zagrepčanku godine Jasni Kovačević, a počasnim je građaninom proglašen Branko Lustig. Na sjednicu je stigao i premijer Andrej Plenković pa gradonačelnik Milan Bandić nije propustio spomenuti kako je za lipanj dogovorio sastanak s Vladom, nakon kojeg će objelodaniti projekte na kojima zajednički rade.

– Prioriteti su nam tračničko povezivanje zračne luke i Kvaternikova trga, Zagreb na Savi, izgradnja dječje bolnice u Blatu, revitalizacija Imunološkog zavoda, nabava 60 novih niskopodnih tramvaja, APIS – rekao je Bandić, koji je za danas najavio obilazak radova na žičari jer i on sam slavi, i to 19 godina na čelu grada. Što se, pak, samih Zagrepčana tiče, oni su jučer mogli besplatno i u sve gradske muzeje, gledati smjenu straže Kravat pukovnije s proširenim orkestrom, slušati koncert Miroslava Škore i tisuću tamburaša na fontanama, a i biti dio procesije s likom Majke Božje od Kamenitih vrata.