Prodaje se legendarni plavi zmaj. Proizveli su 71, preživjelo je šest

Želite kupiti ili unajmiti stojadina?  Ništa lakše, nazovite i vozilo je vaše. Samo, pitanje je hoćete li imati mjesta u garaži jer je ova “stojka“ ipak malo veća od one koje su se vozile zagrebačkim cestama prije tridesetak godina. 

– Iznajmljuje se ili prodaje tramvaj, cijena po dogovoru – oglas je koji stoji na  Facebook stranici Muzeja automobila  “Ferdinand Budicki”, uz broj njegova vlasnika Valentina Valjaka.
 
Bio je čudo tehnologije 

Na poziv objašnjava da je riječ o legendarnom tramvaju službenog na ziva TMK 101, znanom i kao “treska”,  koji je od 1951. pa do posljednje vožnje 2008. prevezao milijune putnika. Trenutačno skuplja prašinu na ZET-ovu okretištu u Dubravi, zbog čega ga pokušavaju “udomiti”. 

– Držali smo ga ispred muzeja u Zagrebu, no otkako smo iseljeni u Westgate, nemamo kamo s njim. ZET ga ne treba jer već ima 50 tramvaja, Tehnički muzej ga ne želi. Pokušavamo mu udahnuti novi život. Tužna je to priča  – teška srca objašnjava Valjak. 

A riječ je o tramvaju koji je jedan od simbola metropole pa je prozvan i  “plavim duhom Zagreba”. ZET-ovcu Draženu Bijeliću, pak, toliko je bio drag da je s kolegom Željkom Halmabekom o njemu napisao knjigu “Tramvaj 101”. I prepričava nam zašto je, kad  je u svibnju 1951. izišao iz ZET-ove ga raže, bio smatran čudom tehnologije. 

– Za početak, mnogi su ga zvali “bešumnim” jer je za one standardne bio  nevjerojatno tih. Bio je veći i imao automatska vrata, što je tada bio vrh  tehnologije. I bio je mnogo sigurniji, opremljen zaštitnom napravom, takozvanom košarom, koja bi u slučaju naleta iskočila i spasila unesrećenog od ozljede. Imao je magnetne tračne  kočnice i grijanje, a usto je mogao vući dvije velike prikolice i primiti čak 350  putnika – nabraja Bijelić sve “čari”  tramvaja u kojem je i sam od 1993., kad je došao u ZET, proveo nebrojene sate. Štoviše, “treska” je bio prvi tramvaj koji je vozio jer su se nekoć u njemu  držali satovi prije ispita, a povezao ga  je i u posljednji “đir” do okretišta na Savišću. I prisjeća se mnogo događaja vezanih uz omiljeno mu prometalo.

Djelo domaćih inženjera 

– Jedan se nesretni čovjek 1995. odlučio baciti pod tramvaj. No košara ga  je “pokupila”, a on je nakon nesreće  odšetao dalje bez ogrebotine. Očito je  zaštitna naprava radila! No u među vremenu je uklonjena jer su je stalno  morali servisirati – govori vozač koji  u predgovoru knjige spominje i slučaj kad mu je tramvaj ostao “na rasklopcu”, dijelovima na voznoj živi koji razdvajaju segmente kontaktne mreže.  Jedini način da se “spasi” bio je da pozove putnike u pomoć, a iako su ga  isprva gledali u nevjerici, nekoliko se ljudi odvažilo pa su tramvaj pogurali bez veće muke. Ima i sitnica, dodaje, koje su bile drage svima koji su “plavim zmajem”, kako su ga također zvali, putovali od kuće do posla ili škole.

– Ljeti je, primjerice, u njemu uvijek bilo svježije nego u drugim tramvajima jer je imao velike prozore. I postojale su kutije na stražnjem kraju na kojima su ljudi rado sjedili. A u sedamdesetima su se takozvani pulferaši voljeli penjati na tramvaj – prisjeća se Bijelić.  

Proizveli su ga hrvatski inženjeri, i to  prema nacrtu Dragutina Mandla. Iz ZET-ove je radionice izišao prototip, a serijska se proizvodnja preselila u  tvornicu “Đuro Đaković” u Slavonskom Brodu. Proizvedena je 71 “treska”, a one su 57 godina služile zagrebačkim putnicima. I malo tko zna da je tramvaj koji je na prodaju samo jedan od šest koliko ih je još preostalo jer su svi ostali nakon “mirovine” izrezani u  stari metal. 

– Jedan od njih u ZET-ovu je vlasništvu i čuva se kao muzejski primjerak.  Jednoga “maze i paze” u Muzeju oldtimera Šardi pokraj Čakovca, a dva služe kao teretna vozila za prijevoz unutar  ZET-ova parkirališta. I jedan je u Tehničkom muzeju Nikola Tesla – ističe  Bijelić.