FOTO 'Ljudi su se znali onesvijestiti od boli, postoje tetovaže koje odbijamo raditi, a ovo je najbizarnija stvar koju smo tetovirali'

One su priče ispisane na koži, odluke koje traju zauvijek, a katkad i pogreške koje treba prepraviti. Nekoć su se skrivale ispod rukava košulja, ali odavno se tetovaže ponosno ističu, izišle su iz svijeta alternativne scene i postale mainstream. A što je trenutačno u trendu, koji su najneobičniji zahtjevi i gdje se povlače granice, doznali smo na Zagreb Tattoo Showu koji se proteklog vikenda održao na Velesajmu i u jednoj dvorani okupio neke od najboljih majstora iz zemlje i svijeta.

Trenutačno su hit "fine line" tetovaže, kazali su nam Damir Popović i Hrvoje Kovačić iz zagrebačkog Hardline Tattoo studija. No iskusni tattoo umjetnici skeptični su prema dugovječnosti tankih linija i minimalističkog dizajna. – Koža nije papir – napominju Popović i Kovačić, koji, kada im se staž zbroji, u ovome poslu plivaju već pola stoljeća i svjedoče brojnim promjenama u svijetu tetoviranja. Trendove često diktiraju javne osobe, dodali su, no oni se u tetoviranju, kao i u odijevanju, stalno mijenjaju.

Iznimno su popularne, napomenuo je Luka Gojić iz sisačkog Sinners CVLT studija, i realistične tetovaže velikih dimenzija. Ljubitelji detaljnih portreta spremni su provesti sate pod iglom kako bi dobili savršenu sliku voljene osobe, kućnog ljubimca ili čak perilice rublja. I upravo je to jedan od najčudnijih zahtjeva koji je dobio, a klijent mu je bio muškarac, kroz smijeh se prisjetio Luka. No postoje granice koje ni najiskusniji tattoo majstori ne žele prijeći. Ne tetoviraju genitalije, kao ni lica, kazali su, a u sisačkome studiju odbijenicu dobiju i oni koji zatraže motiv lava ili vuka. Na pitanje zašto, Gojić nam je također kroz smijeh odgovorio kako je "cijela Hrvatska postala džungla".

VEZNI ČLANCI:

– To su tetovaže koje se stavljaju kada se ne zna što drugo, a mi ne želimo raditi na taj način – objasnio je. Umjesto generičkih motiva, u studiju češće izrađuju miniportrete. – Ovisno o detaljima, proces izrade traje dva do tri sata. Oni koji žele veće portrete, na stolu provedu i do osam sati, a ponekad ih prebacimo i u dva termina – rekao je Luka.

Rekorderi su na tattoo stolu, dodali su Damir i Hrvoje, znali provesti i po nekoliko dana, s prekidima, naravno. – Na neke od najzahtjevnijih tetovaža potrošili smo i po 60 sati. Uglavnom je riječ o oslikavanju cijelih leđa ili nogu. Tada se odlučujemo raditi dio po dio u nekoliko termina po pet sati u komadu – objasnili su.

Nikada im se, dodali su, nije dogodilo da netko odustane usred tetoviranja, no Luka ima drukčije iskustvo. – Dva puta su nam klijenti pali u nesvijest od boli, a u isto toliko navrata odlučili su da ne žele dalje. Sjećam se da je jedan radio tetovažu na prsnom košu, a drugi na podlaktici, koja inače nije bolno mjesto. Ali to mu je bila prva tetovaža i odmah preko cijele podlaktice, što je vjerojatno bio prevelik zalogaj – kazao je tattoo majstor. Prag tolerancije na bol razlikuje se od osobe do osobe, napomenuo je. Najosjetljivija mjesta su rebra, koljena, šake i prepone, gdje je kost blizu površine kože, a ona tanka.

Antonio, koji je na najveći tattoo festival u regiji došao kao model za tetoviranje ekipi iz Sinners CVLT studija, više i ne pamti koliko tetovaža ima, a iako je uvriježeno misliti da one, barem na početku, nose dublje značenje, on nije u tom timu. – Biram ono što mi je vizualno privlačno – rekao je.

Naišli smo na Velesajmu i na one koji tek ulaze u svijet tetoviranja, ali s potpuno drukčijom motivacijom. Tina Ivašković odlučila je naime u pedesetima postati tattoo majstorica pa je u Zagreb stigla iz Moslavine kako bi se uvjerila da je to pravi put za nju. – Završila sam primijenjenu umjetnost, ali znala sam da ću u životu morati raditi neki posao koji me ne zanima da bih mogla preživjeti. Sada imam dovoljno godina da mogu početi raditi ono što volim – istaknula je.

>>Pitali smo umjetnu inteligenciju koji bi narodi mogli nestati u sljedećih 100 godina, odgovor bi vas mogao zabrinuti>>