Statičari otkrili: obnova će koštati 250 do 900 eura po kvadratu

Već u prvim satima nakon potresa koji je metropolu prodrmao 22. ožujka, profesori i ostali stručnjaci sa zagrebačkog Građevinskog fakulteta krenuli su u procjenu šteta. Ubrzo je osnovan i stožer Sveučilišta u Zagrebu za sanaciju zgrada oštećenih u potresu, koji čine, među ostalim, dekani Građevinskog, Arhitektonskog, Geodetskog, Fakulteta strojarstva i brodogradnje te elektrotehnike i računarstva, ali i prof. Josip Atalić, koordinator timova za pregled objekata. Pregledali su 13.000 zgrada, odnosno do toga su broja došli prije dva dana, još ih pet tisuća moraju obići, a s obzirom na to da su odradili veći dio posla, ekipa s Građevinskog fakulteta uspjela je, zajedno s Hrvatskom komorom inženjera, napraviti i prvu procjenu štete. A jučer su otkrili i kako su došli do svote od 42 milijarde kuna.

– Učinili smo to uz pomoć stručnjaka koji imaju iskustva u projektiranju i rekonstrukciji zidanih objekata u Donjem gradu. Oni su nam dali svoje nacrte građevina na kojima su radili prije potresa pa je u sklopu obnove provedeno i ojačanje – govori Josip Atalić, koji je jučer, uz ministra graditeljstva i prostornoga uređenja Predraga Štromara i dekana Građevinskog fakulteta Stjepan Lakušića, predstavio model izračuna preliminarne procjene štete. Razradili su dvadesetak primjera zgrada različitih namjena tako da su prikupili izračune radova na svima te su Atalić i njegova ekipa cijenu po kvadratu pomnožili s brojem četvornih metara objekata koje su obišli i koje tek trebaju obići. Smjernice koje su izradili bit će, rekao je Štromar, dio zakona o obnovi Zagreba, koji je trenutačno u izradi.

S kategorijom raste i cijena

– Kao obveza tijekom sanacije bit će i tzv. seizmički certifikat, odnosno radovi će morati biti usmjereni prema ojačanju zgrada i kuća, a prema stranim iskustvima, njegove stupnjeve podijelili smo na četiri razine. Prva bi se odnosila na popravak nekonstrukcijskih, odnosno nenosivih elemenata, koji nisu toliko važni za konstrukciju, ali jesu za sigurnost građana. Druga razina ojačanja značila bi da će se pojačati konstrukcija tako da joj se znatno digne otpornost koju je imala prije potresa. Treća je razina nadogradnja druge, a četvrta znači da će se radovi izvesti tako da zgrada bude 100 posto sigurna od potresa. Što viša razina, viša je i cijena. Za prvu i drugu razinu cijene su do 250 eura po kvadratu, ojačanje i radovi da bi se došlo do treće razine koštaju 450 do 500 eura, a za četvrtu razinu od 850 do 900 eura po četvornom metru – kaže Atalić. Cilj je razine 1 postojeću građevinu obnoviti tako da se njezina svojstva i stanje vraćaju u prvobitno stanje, odnosno ono koje je bilo i prije potresa. Do toga se dolazi rušenjem zabata, dimnjaka te njihovim ponovnim zidanjem, popravkom i stabilizacijom krovišta, povezivanjem stropova i zabatnih zidova, pojačavanjem nadvoja i popravkom pukotina...

U razini 2 pojačavaju se, pak, kritična mjesta i pojedini elementi koji su oštećeni u potresu. Zahvatima se ne mijenja krutost i masa, a ekonomski je najisplativija pa nju struka najčešće preporučuje za stambene zgrade i kuće. Osim toga, ova razina nudi nadogradnju na punu otpornost dugoročnim ulaganjem. Podrazumijeva radove poput izvođenja drvene tlačne ploče u podu tavana i parcijalno pojačavanje zidova. U sklopu razine 3 koriste se, pak, lakši materijali kako se ne bi povećavala inicijalna masa građevine, i to ukrućenjem svih stropnih konstrukcija, ugradnjom čeličnih profila u nadvoje, potpunim pojačanjem zidova... Razina 4 najinvazivnija je metoda, a riječ je, uz mjere popravka krovišta, zabata, dimnjaka, pukotina zidova i nadvoja, o izvedbi armiranobetonskih zidova uz postojeće, kao i AB nadvoja te tlačnih spregnutih ploča na svim etažama. Zidovi se, među ostalim, povezuju s postojećim, kao i tlačne ploče, a složen proces zahtijeva potpuno iseljenje objekta za trajanja radova i nije primjeren za sve građevine. Ujedno, zbog dodavanja dodatnih zidova smanjuje se kvadratura prostora.

Nema univerzalnog rješenja

– Svi radovi potrebni za ojačanje zgrade proveli su se prije potresa na tih dvadesetak zgrada na temelju kojih smo napravili procjenu štete. Radi se, među ostalim, i o zgradi Nastavnog zavoda za javno zdravstvo “Dr. Andrija Štampar”, ima ih u Jurjevskoj, Ilici, Kačićevoj, Prilazu Gjure Deželića, na Krležinu Gvozdu... Sve one, kažu projektanti, dobro su podnijele potres 22. ožujka – ističe Josip Atalić. Procijenjena šteta, dodaje, odnosi se na ojačanje i radove na konstrukciji, odnosno riječ je o bazičnim troškovima, a bude li se, primjerice, stanar morao iseliti dok traje obnova, to bi svotu moglo dodatno povećati. Svaki je objekt, napominje, priča za sebe i ne može se generalizirati te dati univerzalno rješenje, ali zahvaljujući ovim mjerama znat će se što se sve ima na raspolaganju kako bi zgrade bile otpornije na buduće potrese.