Miris prženih gyoza, redovi za sushi i rasprave o tome vrijedi li bao buns 11 eura ovaj su tjedan preuzeli Strossmayerov trg na kojem se održava četvrti po redu Asian Street Food Festival. Do 24. svibnja na festivalu sudjeluje 11 kućica, a gužve pred štandovima pokazuju da su se Zagrepčani posljednjih godina itekako priviknuli na okuse azijske kuhinje.
Kako bi ljudima koji prvi put probavaju azijsku hranu preporučila gyoze, objašnjava nam Sara Štebih iz Soho Sushija. – One su više klasične i mislim da bi se svidjele većini ljudi – kaže. Od njihovih jela posebno izdvaja tempura shrimp, odnosno pohane kozice, dok je među gostima najpopularniji ebi tempura sushi.
– Kimchi je još dosta nepoznat kod nas, ali bih ga preporučila svakome tko voli ljuto i kiselo – govori S. Štebih. Objašnjava i kako je umami ono što azijsku kuhinju čini posebnom. To je peti osnovni okus, uz slatko, slano, kiselo i gorko. Njezino najdraže jelo je, pak, katsu piletina s rižom i tonkatsu umakom.
Bojan Ilievski iz Purple Monkey Gyoza Bara kaže nam da kod njih najbolje prolaze gyoze s piletinom i kozicama, ali ove godine imaju i verziju s jabukom i cimetom. – Nemam jedno najdraže azijsko jelo, ali gyoze su sigurno pri vrhu – ističe Ilievski pa dodaje da za dobru azijsku kuhinju ne postoji jedan tajni sastojak, važno je samo da su sve namirnice kvalitetne.
A da je azijska hrana na štandovima ovakvog tipa autentičnija nego u otmjenim restoranima, ističe Lovro Periša iz Rou Jia Mo by Mario Mihelj, dok Na Dominik Burazer iz Curry Bowla objašnjava da je njihov specijalitet koottu, tradicionalno šrilankansko jelo od sitno narezane tortilje sa začinima i mesom po izboru. – Ljudi kroz hranu upoznaju druge kulture – govori nam. Njegov kolega Jurica Rakarić priznaje da se i sam tek nedavno naviknuo na azijske okuse.
– Prije dvije godine nisam ni taknuo curry, a sad redovito jedem takva jela – veli Rakarić. U Sando by Burger Institute najpopularniji je chicken sando, kaže nam Lovro Ante Periša, dok je njegov osobni favorit ebi sando s kozicama. Iako ne jede često azijsku hranu, smatra da se kultura najbolje upoznaje upravo kroz kuhinju.
– Najbitniji sastojak u kuhanju je ljubav i MSG (pojačivač okusa koji daje "umami" štih hrani, op.a.) – dodaje kroz smijeh. Hrvoje Blažević iz Jellyfish in Spacea kaže kako bi početnicima preporučio bao bunse jer su lagani i jednostavni za nekoga tko se prvi put susreće s azijskom kuhinjom, a vjeruje da bi Zagreb u budućnosti mogao dobiti još ovakvih festivala, možda čak i posvećenih afričkoj kuhinji. – Ljudi su definitivno otvoreniji prema drugim kuhinjama nego prije nekoliko godina – ističe Blažević.
A da je za azijskom kuhinjom definitivno porastao interes posljednjih godina, potvrđuju i sami posjetitelji. – Volim dolaziti na ovakve festivale jer se uvijek može probati nešto novo. Inače najviše jedem sushi i gyoze, a ovaj put planiram isprobati kineske burgere i mango sticky rice. Još nisam probala ništa iz azijske kuhinje da mi se nije svidjelo – rekla nam je Viktorija Međimorec koju smo sreli na festivalu. A prvenstveno zbog hrane, onamo je došla i Lucija Sitar.
– Najviše volim pad thai, bao bunse i sushi. Ma ne znam, zapravo, volim sve – govori kroz smijeh L. Sitar koja smatra da ovakvi festivali mogu približiti druge kulture ljudima koji su možda još skeptični prema određenoj kuhinji. Slaže se s njom i Marta Strmota kojoj je japanska kuhinja favorit.
– Mislim da su možda stariji još uvijek malo skeptični prema ovakvoj hrani, ali rekla bih da su mlađi uglavnom jako otvoreni, pogotovo za ovakav tip festivala. Realno, prolaziš po ulici, vidiš ljude, čuješ muziku i jednostavno te privuče da dođeš, čak i ako nisi planirao – kaže nam M. Strmota. Ono što su posjetitelji ipak posebno komentirali jesu cijene. Rebeka Demarki Milanović kaže kako joj je crispy sushi bio odličan, ali da je cijena od 10 eura za osam komada "malo previše". Ela Leskovar priznaje kako prošle godine nije bila zadovoljna ponudom, ali ovaj put potpuno su je osvojili bao bunsi s kozicama.
– Koštali su 11 eura dva komada, što je dosta skupo, ali su jako fini i zasitni. Dala bih opet taj novac – kaže pa dodaje da je tek ove godine počela ozbiljnije isprobavati azijsku hranu jer je prije bila dosta izbirljiva. A bilo je i onih koji nisu bili posve zadovoljni ponudom.
– Mogla bi ona biti i malo veća. Ovo je sve dosta jednostavno i nešto s čim je većina ljudi već upoznata – govori Marta Bukovski pa dodaje da joj nedostaje više autentičnih jela poput black bean noodlesa ili tteokbokkija. Ipak, priznaje da joj je shrimp tempura bio najbolji dio večeri, uz mochi za koji kroz smijeh kaže da je "kao iz dućana".