U neposrednoj blizi centra Arena Zagreb, tri tisuće mještana Blata već mjesec dana muku muče s – lisicama. Koliko ih je, nitko točno ne zna, nagađa se dva legla s troje ojačale mladunčadi. Dvadesetak kokoši njihov je boravak već platilo glavom, nemaju straha ni od pasa, slobodno se kreću po dvorištima, ulaze i odmaraju se čak i u sjenicama, pričaju stanovnici.
– Ovo je prestrašno. Nema koga nismo zvali u ovih mjesec dana da nam pomogne no nitko ne reagira, a naše pozive samo preusmjeravaju jedni na druge – kaže Nada Tuškan, predsjednica vijeća Mjesnog odbora Blato dok pokazuje napuštenu kuću u kojoj je jedno leglo.
Zarasla u travu i korov, pomalo zastrašujućeg izgleda napuštena kuća u vlasništvu pokojne Ščukanec Anke dom je lukavih lija. Iz skrovišta, kažu prvi susjedi, izlaze oko ponoći.
– Vidjeli smo ih kako se guraju kroz plot ali su se uplašile psa – priča Julijana Sučura. Većina stanara, slaže se uglas – kokoši koje ubiju i nisu tako veliki problem kao što je strah od bjesnoće i eventualne zaraze.
– Naše dvorište graniči s napuštenom kućom. Slobodno se šeću dvorištem, a dvije mlađe unuke morali smo poslati u Dubravu jer se bojimo zaraze i ne daj Bože da nekoga napadnu – kaže pak Marica Hlupić. Jednu lisicu mještani su u noćnoj straži uhvatili i ubili.
– Oko pet sati ujutro čuli smo kokoši i lavež pasa. Ubila je moje dvije kokoši. Ovo nije slučajnost, radi se o pravoj najezdi – prepričava 70-godišnji Miro Vodir. Mještani su zvali veterinarsku inspekciju, gradski ured za poljoprivredu, lovačku i sanitarnu inspekciju no svi su oprali ruke – kažu ne mogu ništa jer leglo je na privatnom vlasništvu.
– To su tranzitne lisice. Kamo je sad otišla?– pitala je inspekcija susjedu Tatjanu kada ih je nazvala..
– Da je zaustavim i pitam ili da joj slomim noge, da ne bude tranzitna? – vikala je u slušalicu jer zove već stoti put... Hoće li napokon netko reagirati?
A kaj bi htjeli? Ako u gradu ima kokoši, zašto ne bi bilo i lisica!