U tom prostoru djelovali su gotovo 70 godina (iako obrt broji njih 82). No vizura ulice Pod zidom, smještene odmah podno tržnice Dolac, odnedavno je sasvim drugačija. Pogotovo onog dijela koji se nalazi desno od izlaza iz Harmice. Izlog na broju 8, naime, više ne vrvi šarenim kapama i šeširima. Sada je prazan. No ne zato što su kultni klobučari, članovi obitelji Cahun odlučili zatvoriti svoju radnju, već zato što su se preselili na novu lokaciju. I to samo pet minuta hoda od stare.
Nema bolovanja i odmora
Razlog tomu je povrat prostora u kojem je Josipa Cahun Szekely, današnja vlasnica, odrasla. U prostoru u ulici Pod zidom odvijao se njihov cijeli obiteljski život. Tamo su odlazili k djedu Josipu, od kojeg su posao preuzeli njegov sin Zlatko i supruga mu Gordana, odnosno Josipini roditelji. U podrumu, gdje je bila radionica, često se kuhao i ručak na malom plinskom štednjaku. No sada su spremni na novi početak i nastavak poslovanja u Vlaškoj 59, gdje su uredili gradski prostor.
– Vlasnicima je prostor, u kojem smo bili toliko godina, nepravedno oduzet nakon II. svjetskog rata i u redu je da im se vratio. Ne vidim problem u tome što smo se odselili nedaleko od stare radnje, klijenti će dolaziti i ovamo – kaže Josipa Cahun Szekely, dodajući da je nova lokacija pristupačna zbog garaže odmah preko puta, u Importanne Galeriji. U novi su prostor preselili i sve stare strojeve, glačala, preše, valjke, ali i parni kotao star više od pedeset godina, na kojima ručno rade šešire, pazeći na najsitniji detalj.
– Izrađujemo ih na jednak način kako je to činio moj djed – kaže Josipa, dodajući da nije bilo lako održati se svih godina. Njezinu ocu i djedu bilo je puno lakše raditi u vremenima kad se bez šešira gotovo da i nije izlazilo na ulicu. Danas su šeširi i kape tek modni dodaci koji najčešće traju jednu sezonu, a u velikim trgovačkim lancima koštaju stotinjak kuna.
– Tome nastojimo doskočiti stalno prateći trendove i izrađujući nove modele. Kupce privlačimo akcijama. No strani kupci više cijene ručnu izradu šešira nego domaći – kaže Josipa, koja šešire izrađuje da traju gotovo cijeli život. Opstali su, kaže, zato što rade svaki dan, bez bolovanja i odmora, a tijekom godina šešire su radili i za mnoge poznate osobe, kao i za kazališta te filmove.
Sva pokrivala za glavu koja se pojavljuju u kultnom filmu Kreše Golika “Tko pjeva, zlo ne misli” nastala su u njihovoj radnji, Dinu Dvorniku za spot pjesme “Hipnotiziran” napravili su crveni cilindar, s kojim je pjevač ispraćen na krematoriju i pokopan.
O nasljedniku još nisu odlučili
– Franjo Tuđman bio nam je redovit kupac, Ivo Sanader volio je ovdje kupovati francuske kape, a i Stjepanu Mesiću izradili smo šešir u kojem je 2000. dobio izbore – kaže vlasnica, dodajući da joj još uvijek nije lako otići na Dolac i pogledati u stari prostor, kamo su gotovo svakodnevno dolazile i njezine kćeri – Petra i Klara. I jedna i druga pokazuju interes da jednog dana postanu četvrta generacija klobučara, no, kaže Josipa, o tome će tek odlučiti.
Tradicija U novi prostor (sasvim gore) preselili su i strojeve iz bivše radionice (gore). Josipa s ocem Zlatkom (lijevo)
Jedan od rijetkih starih zanata koji se održao u Gradu Zagrebu.Sve čestitke i još puno godina uspješnog rada.