U prometu su samo dva tramvaja, a autobusna mreža svela se na liniju koja povezuje Zagreb i Veliku Goricu. Kako da Zagrepčani onda stignu od točke A do točke B? Potpuna obustava javnog prijevoza uzrokovana štrajkom djelatnika ZET-a desetke tisuća putnika natjerala je da pronađu alternativne načine prijevoza, bilo da je riječ o dijeljenju mjesta u automobilu, sjedanju na Bajs ili običnom „cipelcugu”. Mi smo pokušali vidjeti kako to, pak, izgleda u praksi pa smo s istočnog kraja metropole odlučili otputovati prema zapadnom, koristeći se onom metodom prijevoza koja nam je u tom trenutku na raspolaganju.
Krenuli smo u sedam ujutro. Start je bio u zagrebačkoj Dubravi, a cilj na Kustošiji, na suprotnom kraju grada. Naše putovanje počeli smo nedaleko od naselja Granešina, a budući da u blizini nema stajališta za Bajseve, pokušali smo doći do najbližeg taksija. Već tu naišli smo na prvu ozbiljnu prepreku. Najbliži taksi nalazio se u Dupcu, no ni nakon deset minuta potrage nijedan nije prihvatio naš zahtjev. Da nije bilo brižnog susjeda koji nam je ponudio vožnju, naš bi eksperiment odmah stao. Dobili smo, međutim, prijevoz tek do Čulinečke ceste. Vožnja je trajala nešto više od 20 minuta, a ondje smo morali izaći i nastaviti put.
Središte Dubrave pokazalo se boljom lokacijom za pronalazak slobodnog taksija, no budući da bi nas vožnja do Kustošije stajala više od 35 eura, odlučili smo put malo skratiti pa smo za kraj druge etape našeg putovanja odredili Rudeš, a "đir" smo platili 25 eura. S Čulinečke smo krenuli u 7.50, a na odredište stigli 50 minuta kasnije, oko 8.40 sati. To je, spomenimo, oko 15 minuta dulje nego što bi nam inače trebalo u svakodnevnim okolnostima. Ruta duga 13 kilometara vodila nas je ravno po Slavonskoj aveniji, a tijekom vožnje imali smo priliku vidjeti i kako se drugi Zagrepčani snalaze bez javnog prijevoza. Na dionici između zagrebačke Petlje i Trešnjevke vidjeli smo na desetke biciklista, većina njih s plavom oznakom Bajsa, a bilo je i nekoliko putnika na romobilima. Većina je, pak, odlučila iskoristiti lijepo vrijeme i prošetati.
A dok su oni uživali u svježem zraku, mi smo „gmizali” po Slavonskoj aveniji pokušavajući doći do našeg zadanog cilja. Prvi put zapeli smo na križanju koje dijeli Kruge i Savicu, drugi put do problema je došlo na nadvožnjaku kod Nacionalne i sveučilišne knjižnice, a najgora je dionica bila oko Zagrebačke avenije, gdje i dalje traju radovi na sanaciji nadvožnjaka iznad Selske ceste. Ondje smo se zadržali čak 10 minuta, no ostatak vožnje prošao je bez problema. Za ostatak dionice prema Kustošiji pokušali smo nastaviti Bajsom, no tu smo naišli na drugi ozbiljan problem. Nijednog raspoloživog Bajsa nije bilo, a prolaznici s kojima smo razgovarali rekli su nam da su gotovo uvijek zauzeti.
– Od sedam sati pokušavala sam „uhvatiti” jedan da stignem u školu. Na kraju sam zakasnila na prvi sat, a bicikl sam posudila od prijateljice. Svi su bicikli odmah razgrabljeni, ljudi se snalaze kako znaju i umiju – kazala nam je Valentina Kanić. Taman kad smo naumili put nastaviti pješice, ipak nam se posrećilo. Jedan je mladić svoj Bajs ostavio na stajalištu na Zagrebačkoj u Vrbanima, a mi smo brzo zgrabili priliku i krenuli u vožnju. Desetak minuta pedaliranja i pola eura kasnije, u devet sati bicikl smo ostavili na stajalištu Bajsa kod Nogometnog kluba Kustošija i završili naše putovanje. Za put od Dubrave do Kustošije trebala su nam, dakle, dva sata, a prešli smo 15 kilometara. Da smo išli javnim prijevozom, usporedbe radi, trebalo bi nam oko sat i 10 minuta.
Putovati bez javnog prijevoza i vlastitog automobila, kako se na kraju ispostavilo, u Zagrebu nije nimalo jednostavno. Zagrepčanka Ivana ispričala nam je svoja opažanja tijekom današnjeg i jučerašnjeg dana.
– Jutros ima više prometa na Mostu slobode prema gradu, a koliko vidim zastoji su minimalni zbog semafora. Inače, jučer gužve nije bilo, a danas je ona normalna. Čak više nego normalna jer promet teče ovisno o semaforima. U autima je uglavnom samo jedna osoba. Više ljudi hoda nego jučer, a među njima ima i starih i mladih. Jučer sam vidjela čovjek s hodalicom i ženu koja hoda sa štakama. Moram dodati da biciklisti nisu bili pristojni kao jučer. Od mog stana u Novom Zagrebu do centra trebalo mi je točno sat i pet minuta, išla sam pješice. Kad idem javnim prijevozom, u prosjeku mi treba 45 minuta, nekad više – rekla nam je Ivana. Druge stanovnike metropole pitali smo kako se oni snalaze.
– Srećom, ja sam u mirovini i ne moram nikuda, a imam i vlastiti auto. Moj sin morao je, međutim, jučer izlaziti ranije s posla da pokupi sina iz škole, a jutros ga je vozio na nastavu. Dijete je išlo iz Jaruna na Trešnjevku, ne može to odraditi pješice. Štrajk je napravio velike probleme u našim životima – rekla nam je Željka Krulec. Nada Ćuk, pak, kazala je da se za kretanje po gradu oslanja na članove obitelji. – Najviše ipak idem pješice ili biciklom. Meni nije problem, ali ljudima koji nemaju druge načine za kretanje gradom ovih dana nije lako – priznala je.