Od jorgovana i magnolija do ruža, borova, perunika, lavande, dojcije, bršljana, raznog ukrasnog grmlja, paprati, klinčića i hibiskusa. Pravi mali zeleni raj "skriva" se u veži zgrade u Palmotićevoj ulici, na samo pet minuta od Trga bana Jelačića, a već 25 godina ponosno ga uzgajaju Josip i Blanka Horbec, koji su sad u devetom desetljeću života. A da njihov vrt već godinama oduzima dah bilo koga tko ga posjeti, pokazuje činjenica da je već četvrti put na međunarodnoj vrtnoj izložbi Floraart proglašen najljepšim u Zagrebu u kategoriji onih površine od 101 do 500 kvadrata.
Prostor od četiristotinjak četvornih metara zajednički dijele svi stanari zgrade u Palmotićevoj, ali bračni par Horbec jedini je koji se o njemu brine. A sve je krenulo, kažu, kad im je dojadilo gledati zapušteni prostor koji je s godinama postao praktički smetliše. Budući da su u mirovini, imali su vremena za vrtni projekt.
– Počelo je s nekoliko biljaka koje smo donijeli s Dolca, koji nam je tu u blizini. Suprug je uzeo pločice iz našeg stana i popločao prilaz i puteljke, a biljke je ogradio kamenim kockama koje je pronašao kad se, još davno, radila stara Vlaška. Nismo uopće razmišljali da će se vrt toliko proširiti. Iz godine u godinu smo sadili, plijevili, zalijevali i to je sada jedan dragulj kojim se ponosimo, imamo u njemu više od 200 različitih vrsta – prisjeća se 84-godišnja B. Horbec, dok nam je njezin godinu dana stariji suprug pokazivao cigle i pločice koje je koristio pri oblikovanju vrta. Prvu nagradu s Floraarta dobili su još 2009. godine, treću 2017., a stanari zgrade ponosni su na rad susjeda pa su diplome s ranijih izdanja te stari članak o njima iz Večernjaka uokvirili i objesili na početak stubišta. Sadnice za vrtnu kolekciju supružnici su nabavljali uglavnom na placu, a iz cijelog asortimana gospođi Horbec najdraži je mali prostor koji je bračni par uredio prije više od dva desetljeća.
– Ondje se nalaze hoste, moje omiljene biljke, razne paprati, deblo starog oraha na koji smo posadili bršljen – kaže. S druge strane grada, u Oporovcu u Gornjoj Dubravi, 73-godišnja Marica Jurakić već 27 godina uzgaja vrt kojem zavide ne samo svi u ulici, nego i u cijelom naselju. Svaki četvorni centimetar prostora od 800 kvadrata pomno je dizajniran i obli kovan, a sve je isključivo rad ruku gospođe Marice. Ne iznenađuje stoga što je njezin vrt proglašen najljepšim u kategoriji vrtova površine veće od 500 kvadrata.
– Sve radim sama. Dobro, gotovo sve. Za košnju imam robota, zovem ga Srećko, stalno je u pogonu. Ne znam koji vrtni centar nisam obišla, od Slovenije do Nove Gradiške, imam oko 160 biljaka. Oko 80 grmova, javorova, kineski jorgovan, lavande, nekoliko desetaka vrsta stabala. Moram priznati, nije ovo jeftin hobi – nabraja što se sve nalazi u njezinu vrtu. Svaki primjerak pažljivo uzgaja, a posebno uživa u njegovu oblikovanju. U vrtu se, tako, primjerice, nalazi mini javor visine tek nešto više od pola metra, a rezultat je nastao redovitim orezivanjem i posebnim uzgojem.
– Naučila sam da svaka biljka može dobiti onakav oblik kakav ja želim, samo treba znati kako s njom raditi. S godinama sam shvatila da imam "žicu" za to, jako sam brzo pohvatala sve konce oko uređeivanja vrta. I svaku biljku volim kao da mi je dijete – kaže M. Jurakić. A da i mali prostori mogu biti pretvoreni u zelene oaze, pokazuje primjer Helene Cerić iz Trešnjevke koja je na Floraartu nagrađena za najljepši vrt površine do 100 kvadrata. Premda ih na raspolaganju ima tek 83, svaki je centimetar prostora pametno iskorišten.
– U vrt sam uspjela nagurati oko stotinjak različitih vrsta biljaka, a najponosnija sam na one koje uzmem od prijatelja kad ne uspiju u tegli i/ili na balkonu, ili čak nađem odbačene na cesti, a "ožive" nakon što su dobile još jednu priliku – ističe. Oduvijek je čeprkala, kaže, po vrtu obiteljske kuće, a posljednjih godina hobi se intezivirao pa joj sada služi kao mjesto za opuštanje nakon posla.
– Vrtlarenjem se bavim jednostavno jer me to veseli i puni energijom. Nakon cjelodnevnog i često vrlo napornog rada u vrtu budem fizički iscrpljena, ali psihički ispunjena, a pomaže mi i obitelj. Prednost malog vrta je, kako mu ime i govori, u tome što je malen pa oko njega ima manje posla. Nedostatak je što želim još više biljaka i prostora za uređivanje, ali više nema mjesta ni za iglu – kaže.