Evo zašto Zagrepčani odustaju od kratkoročnog i okreću se dugoročnom najmu

Nastojanja turističke vlasti da obuzda apartmanizaciju daju prve rezultate. Nakon niza godina u kojima je broj kreveta u domaćinstvima bujao, a od 2018. godišnje rastao za 25.000 do 30.000, lani se trend preokrenuo. U tzv. privatnom smještaju kod nas je sada evidentirano oko 10.000 kreveta manje nego prije godinu dana, a oko 3650 poreznih obveznika istodobno je djelomično ili u potpunosti prešlo s kratkoročnog na dugoročni najam, odnosno s turista na klasične podstanare.

U evidenciji elektronskog sustava za praćenje turističkog prometa eVisitor, taj se trend za naš glavni grad zasad ne očitava. Čak štoviše, u Zagrebu, prema spomenutom eVisitoru, trenutačno se u domaćinstvima turistima izdaje 10.539 kreveta, a točno prije godinu dana bilo ih je 499 manje. U međuvremenu je, prema istom izvoru, uz broj kreveta, porastao i broj osoba koje se bave iznajmljivanjem, s 2769 na 2879. Međutim, paralelno se odvija i proces odjava iznajmljivanja turistima. Očito, s jedne se strane nekim vlasnicima stanova i kuća bavljenje turizmom i dalje čini unosnim dodatnim angažmanom pa uključuju svoje stambene jedinice u kratkoročni najam, ali neki koji su se u tome već okušali, ili ozbiljno razmišljaju o napuštanju tog posla ili su od turizma i turista već posve digli ruke.

– Dvije godine sam iznajmljivao stan preko portala Airbnb i, iskreno, dao sam se u taj posao sto posto. Stan je na zapadu grada, 55 kvadrata, uredan, funkcionalan, u novijoj zgradi ispred koje je tramvajsko stajalište. U njemu sam i sam ranije živio, a za turistički najam sam ga kompletno renovirao. Noćenje je bilo 55 eura i gosti su uglavnom bili jako zadovoljni, toliko da sam, po ocjenama, završio u top 10 zagrebačkih apartmana na Airbnbu. To mi je bilo posebno drago jer sam znao da iza toga stoji puno truda. Svakog gosta je dočekivalo sve što bi mu moglo zatrebati; čisti ručnici i posteljina, društvene igre, televizija sa svim dodatnim filmskim programima, Netflixom, HBO-om..., higijenskim potrepštinama, a uvijek bismo ostavili i neku sitnicu poput soka, grickalica i sl., čisto da osjete da je netko mislio na njih. Čistačicu nismo plaćali, stan smo čistili supruga i ja nakon posla ili vikendom, kad god je trebalo. Ništa nam nije bilo teško, željeli smo da sve bude kako treba. A onda se računica promijenila – iskreno govori Zagrepčanin (podaci u redakciji) koji je nedavno odjavio djelatnost kratkoročnog najma.

Prijelomnima su se, kaže, pokazali iznosi godišnjeg paušalnog poreza koji iznajmljivači plaćaju po krevetu. Umjesto 40 eura, po novom je naš sugovornik plaćao 200 eura, a za svoja četiri kreveta tako je godišnje, umjesto 160, trebao izbrojiti osamsto eura. – Uz sve druge troškove, kad se sve zbroji, računica se jako promijenila. Izračunao sam da, kad platim sve obveze prema Gradu i turističkoj zajednici, kompletne režije, potrošni materijal i sve što ide uz iznajmljivanje turistima, u prosjeku nam mjesečno ostaje po 200 eura. U isto vrijeme, gledam na Njuškalu, slični stanovi koji se na Vrbanima izdaju podstanarima imaju cijenu od 800 pa i 900 eura. I još nemate stalno pranje posteljine, dočekivanje gostiju, poruke u ponoć i konstantnu brigu oko svakog novog gosta je li sve u redu. Kad sam to sve prvi puta tako stavio na papir, odluka je bila jasna – kazuje naš sugovornik koji je prije nekoliko dana završio s turistima, odjavio kratkoročni i prijavio djelatnost dugoročnog najma.

Dok je, pak, obavljao sve formalnosti oko odjave, od službenika u gradskoj vlasti je čuo kako nije jedini koji im zadnjih mjeseci dolazi po istom poslu. – Nisam ogorčen, niti mislim da je iznajmljivanje turistima samo po sebi loše. Naše je iskustvo bilo korektno i zanimljivo, ali brojke su presudile, jednostavno se više ne isplati baviti tim poslom – zaključuje Zagrepčanin, koji priznaje da je bilo i solidnih mjeseci. Ali, kaže, premalo za zadovoljavajuću financijsku konstrukciju. U najboljim mjesecima, obično tijekom ljeta i jeseni, stan je znao biti popunjen i po 18-20 dana, a tada im je mjesečna zarada znala dosegnuti i 900 eura. Međutim, od siječnja do travnja rezervacije bi brojali na prste jedne ruke, a ni advent im, otkriva, nije ispunio očekivanja. – Od tih 900 eura, nikad nismo u jednom mjesecu više zaradili. Možda bismo i uspjeli, ali zaposleni smo i supruga i ja pa smo rezervacije morali slagati tako da nam uvijek jedan dan ostane 'prazan' kako bismo sve stigli detaljno počistiti – kazuje naš sugovornik.

U svojim proračunima i zaključcima definitivno nije usamljen. Slično razmišlja i zagrebački iznajmljivač koji trenutačno turistima izdaje dva stana. Time se bavi već pet, šest godina, a sad je, zbog naraslih troškova, na rubu odluke da samo manji stan, koji se, zahvaljujući blizini jedne zagrebačke bolnice, dobro puni, ostavi za turiste, ali drugi da odjavi s kratkoročnog najma i ponudi – podstanarima. Na zadovoljstvo i zagrebačkih podstanara i turističke vlasti, koja je za jedan od ciljeva reforme turizma zacrtala i prelazak s kratkoročnog na dugoročni najam, odnosno povećanje stambenih kvadrata.