Ivana Blažević već je tjedan dana ležala u Petrovoj čuvajući trudnoću, u prizemlju u sobi desno. Tog se jutra, 22. ožujka 2020. probudila rano i otišla na toalet. Vraćala se u krevet s namjerom da još malo odspava, kad se soba počela tresti. – Prozori su se nenormalno počeli tresti, ta buka je bila zastrašujuća. Na krevetu do mog bila je još jedna trudnica, nažalost ne znam joj ime, ona je prestravljena skočila k meni na krevet. Nismo znale što se događa, no za kratko vrijeme sestre su uletjele u sobu širom otvarajući vrata i s riječima: "Idemo van, potres je, van idemo!". Natakle smo papuče i onako u piđamicama izašle, smetene, nismo ni stigle misliti što ponijeti ni kako je vani. A vani je bilo baš jako hladno! – prisjeća se Ivana Blažević.
Počeli su se vraćati natrag u bolnicu, no još nisu došle k sebi kad je zatreslo i drugi put. Ponovno su svi izletjeli na hladnoću, ali sada ogrnute dekama. Sestre i liječnici ubrzano su iznosili bebe, a pred derutnom zgradom rodilišta hrpa prestrašenih žena u piđamama i šlafrucima, s maskama na licu jer tek je krenula dotad nepoznata pandemija, ogrnute dekama. Neke su plakale, sve u stanju šoka...
– Kad je zatreslo, bila sam u tavanskom prostoru liječničke sobe za dežurstvo. Bojler se srušio, sve je počelo padati, a iskre su frcale iz instalacija. U šoku si, ne znaš što se događa. No već u sljedećem trenutku morali smo smisliti na koji način da iznesemo djecu van. To je nedonoščad koja bi bez sprava za disanje umrla, a mi ne možemo iznijeti uređaje. Sreća da su svi kolege na razini, došli su i oni koji su bili kod kuće da nam pomognu. Naša šefica, docentica Starčević trčala je od kuće, kolegica je došla iz Novske… Spasilo nas je i što je baš bilo vrijeme smjene dvaju turnusa pa smo imali "duple ruke". Stavili smo svako dijete na tubus i svatko je jednu bebu ručno ventilirao. Nismo imali vremena za strah. Rekli su da će se instalacije zapaliti. Prvo su se iznosila zdrava djeca s drugog kata, onda postintenzivna, a mi zadnji. Doc. Starčević se sjetio da otvori portirovu kućicu, koja je tada bila upola manja nego sada. Ovo je sada nova – u dahu nam je ispričala dr. Sonja Anić Jurica, neonatologinja s Odjela intenzivne skrbi u Petrovoj, kad smo u listopadu 2025. obišli obnovljenu Petrovu.
Tog jutra prije šest godina zauvijek će se sjećati svi koji su ondje bili. Dr. Anić Jurica je zajedno s ostalim liječnicima, medicinskim sestrama i tehničarima, spašavala "palčiće" iz zgrade koja se počela urušavati i koja je od tog dana postala neupotrebljiva. Dvije najugroženije bebe uspjeli su staviti u inkubator koji su ukopčali u struju portirskoj kućici, a ostali su bili poslagani kao štruce i osoblje ih je naizmjence održavalo na životu ručnom intubacijom. U trenutku dvaju jutarnjih zagrebačkih potresa u Petrovoj je bilo 26 prerano rođenih beba.
– Sva su ta djeca bila tako dobro zbrinuta da su danas sva zdrava. Ne računajući djecu koja su već imala neka oštećenja, sva koja su u tom trenutku bila rizična, danas su zdrava – rekla nam je doc. Mirta Starčević, pročelnica Zavoda za neonatologiju Klinike u Petrovoj. Prisjećala se pritom kako je sestra Željka ventilirala najmanje dijete teško svega 560 grama, zatim gestacijski najmanje curice, rođene u 24. tjednu trudnoće...
U pomoć su stigli i Bad Blue Boysi, susjedi, svi zajedno ubrzo su bebe s hladnoće ukrcali u vozila kojima su prebačene u Kliničku bolnicu Dubrava. Ondje je neonatološki zavod iz Petrove bio smješten sedam dana, da bi se potom vratio i punih pet godina radili su u nemogućim uvjetima. Ivana Blažević nakon potresa je puštena kući, ali je upućena u Kliničku bolnicu Sveti duh gdje je trudnoću čuvala narednih šest i pol tjedana te je 28. travnja rodila svog Roka.
– Sljedeći mjesec Roko će napuniti šest godina, a sljedeće godine krenut će u školu. On je jedan veseo i razigran dječak. Zna da je u maminom trbuhu bio u bolnici kad se dogodio potres, zanimaju ga detalji pa katkad postavlja pitanja o tome – govori Ivana Blažević.
Cjelovita, konstruktivna i energetska obnova zgrade Klinike za ženske bolesti i porode KBC-a Zagreb u Petrovoj ulici, sagrađene prije Prvog svjetskog rata, koja se na ukupnoj bruto površini od 9593 četvorna metra nalazi unutar zaštićene povijesne urbane cjeline grada Zagreba, počela je tek u siječnju 2023. godine. U nju su uložena 34 milijuna eura. Početkom listopada 2025. konačno je i službeno otvorena.
– Prostor je nakon potresa bio neupotrebljiv, a danas je zgrada s pet zavoda najsuvremenije opremljena te, zahvaljujući znanju i stručnosti osoblja, kvaliteta zdravstvene skrbi nije pala ni u periodu reorganizacije. Ovo je prema svim parametrima ustanova na svjetskoj razini i ponosan sam na ovu kuću – kazao je prof. Slavko Orešković, predstojnik Klinike, prilikom otvorenja.
Prema riječima ravnatelja KBC-a Zagreb, prof. Frana Borovečkog, od 34 milijuna eura uložena u obnovu Klinike 14,4 milijuna iz Fonda solidarnosti, a 19,6 iz Nacionalnog plana oporavka i otpornosti (NPOO), dok je još sedam milijuna eura uloženo u suvremenu medicinsku opremu, uključujući i linearni akcelerator.