Za koga je turizam

Turizam je izmišljen zato da se ugodi putniku-namjerniku, gostu. I zašto još? Da bi neke tvrtke zaradile profit? Kako bi država podebljala društveni bruto proizvod? Ili ipak ponajprije zato, kao što to većina u turističkom svijetu dobro zna, da bi se zapošljavalo. Formula (na koju je jučer tijekom rasprave o kadrovima na redovitom godišnjem Kongresu hotelijera podsjetila i predstavnica Udruge poslodavaca) je jednostavna.

Jednima daš posao u turizmu, oni primaju plaće, troše, otvaraju tako mogućnost radnih mjesta drugima i pritom, onako usput, generiraju društveni mir, blagostanje. Otkud onda u nas tolika nebriga oko radne snage i zapošljavanja u turizmu? U krajnjoj liniji oko ljudi koji državnom proračunu priskrbe lijep kolačić; turizam u Hrvatskoj indirektno i direktno stvara više od 20 posto domaćeg bruto proizvoda.

Plaće oko 15 posto niže od hrvatskog prosjeka, nemotiviranost među mladima za turistička zanimanja, rijetki sezonci sa statusom stalnih i sigurnošću za mjesece kad nema turizma, većina koja dolazi raditi na obalu jer ne uspijeva naći nešto bolje pa se u radnike u turizmu na nekoliko mjeseci prometnu mehaničari, pekari, frizerke... samo su neki djelići stvarnosti hrvatskog svijeta turističke radne snage.

Kad se tome dometne još jedna rečenica naše predstavnice HUP-a s početka teksta, o tome da je demografska perspektiva Hrvatske toliko loša da se može dogoditi da u budućem, boljem poslovnom okviru u turizmu rade – stranci, jasno je da je problem puno širi od onog koji se rješava jednim Kongresom hotelijera. Je li, stoga, previše tražiti od buduće Vlade da turizmu ubuduće pristupa cjelovitim mjerama, s osjećajem za globalni kontekst, uz uvažavanje onog što jest, ali i anticipirajući ono što dolazi?