Pridružujem se svim onima koji su osudili ovakvo zlodjelo i izražavam sućut obiteljima stradalih – kaže muftija Islamske zajednice u Hrvatskoj dr. Aziz ef. Hasanović, na početku našeg razgovora o aktualnim zbivanjima s islamom u Europi, kojega su upravo toga dana, kada smo zakazali intervju, zapljusnule vijesti o masakru u Parizu. A te vijesti muftija Hasanović bez ustezanja, kao i svaki put dosad, najoštrije osuđuje i tvrdi da nikakve veze nemaju s islamom, iza kojega se teroristi prikrivaju. Pritom on ne skriva svoju zabrinutost. No, od svih traži da se angažiraju i pronađu izlaz.
– Kad vidite današnje događaje u Parizu, ne možete biti ravnodušni i kazati da niste zabrinuti. Svi ljudi iskrenog pristupa europskoj zbilji imaju razloga biti zabrinuti, ali isto tako imaju i obvezu da nađu najbolji način da osude ovaj čin u Parizu. Priključujem se svima onima koji su osudili ovakvo zlodjelo i izražavam sućut obiteljima stradalih. Ovo nije način na koji se može ostvariti bilo koji iskren cilj. Ovo je put destabilizacije društva i unošenje straha među građane civiliziranog svijeta. Ovo je još jedna šteta islamu i svim muslimanima ma gdje bili. Uputio sam izraze sućuti veleposlanici Francuske i zatražio prijam kako bih to još jednom osudio i ukazao na nužnost preveniranja ovakvih i sličnih događanja bilo gdje u svijetu – kaže nam muftija Hasanović na početku razgovora.
Što se, zapravo, trenutačno događa s islamom u Europi jer u Švedskoj gore džamije, u Njemačkoj raste broj prosvjednika protiv muslimanskih useljenika, u Austriji se mijenja zakon na štetu muslimana…?
Ovih dana svjedočimo velikoj nesnošljivosti, frustracijama, antagonizmu, islamofobiji, kao i antiislamizmu u nekim europskim zemljama. Za sva nezadovoljstva, od materijalnog preko statusnog, mnogi pokušavaju okriviti islam ili rastuću populaciju muslimana u Europi. Statistiku koriste u prilog oni koji žele dokinuti stečevine Europe u kojima su i one poput ravnopravnosti i prava na rad, život, jezik, kulturu, vjeru bez obzira na boju kože, nacionalnu ili bilo koju drugu odrednicu. Naime, u posljednjoj godini samo u Švedskoj, koju spominjete, bilo je 12 napada na džamije te su nanesene velike materijalne štete, a bilo je i ozlijeđenih.
Kako je to moguće upravo u jednoj Švedskoj?
Kada svjedočimo da se ovo događa upravo u Švedskoj, koja je, po percepciji mnogih, zemlja visokih demokratskih standarda i postignuća, onda je to znak za veliku zabrinutost i istinsku potragu za preveniranjem ovakvih i sličnih događanja. Islamofobija, koju mnogi političari potiču kako bi privukli određeni broj glasača, pretvorila se i pretvara se u antimuslimansku i antiuseljeničku mržnju. Njima, nažalost, smetaju muslimanski vjerski prostori i posežu za njihovim uništavanjem te na taj način šalju ružnu poruku civiliziranom svijetu. Pojedini političari svojim neprimjerenim izjavama doprinose ovakvom stanju i zasigurno imaju odgovornost za trenutačnu situaciju. Stoga je razumljivo pitanje svakog civiliziranog i uljuđenog čovjeka: kako je moguće da u jednoj Švedskoj gore džamije?!
Prosvjedi Pegide u Njemačkoj protiv useljenika, od zanemarivih stotinjak prosvjednika, narasli su na tisuće ljudi?
Nas, koji smo naučili da iz Njemačke dolaze poruke ohrabrenja, progresa, i uljuđenosti, ove slike zbunjuju. Porast mržnje prema useljenicima, poglavito prema muslimanima, zasluga je ekstremno opredijeljenih političara. Naglasio bih ne pozitivne vrijednosti koje su, ipak, poslale jasnu poruku službene Njemačke, kako vlasti tako i Crkve, u zaštiti demokratskih stečevina, koje su resile i rese njemačko društvo. Svi protesti, pa i ovi, demokratska su stečevina sve dok ne prerastu u nasilje. Onog trenutka, ako protesti prerastu u nasilje, više nisu unutar okvira demokracije, već prerastaju u anarhiju koju se mora zakonito sankcionirati. Zahtjevi demonstranata za zabranom useljavanja muslimana u Njemačku, posebice imajući na umu brojne Arape i druge, u potrazi za boljim mjestom za život, predstavljaju oblik rasizma i segregacije, što Njemačku može odvesti u neželjenu pravcu. Nadamo se da će vlasti Njemačke, kao i sve zdravorazumske snage, očuvati Njemačku i Europu od ovakvih tumačenja i isključivosti te očuvati njezina postignuća i demokratske vrijednosti.
Koliko je antislamskom raspoloženju pridonijelo stanje u Siriji i Iraku?
Nema sumnje da su događanja u Siriji i Iraku pridonijela antiislamskom raspoloženju u Europi kao i diljem svijeta. Zločini koji se događaju na tom i drugim dijelovima svijeta, koji su pod vlašću određenih ekstremističkih skupina, koje za sebe tvrde da su muslimani, užasavaju svakog zdravog i umnog čovjeka bez obzira kojoj vjeri pripadao.
Vi ste uporni u osudi tih zločina?
U više smo navrata osudili to što se događa, apelirali na moćnike svijeta da interveniraju, sudjelovali na raznim konferencijama tražeći uzroke takvog ponašanja...Nažalost bez većeg uspjeha. Tamo su ugroženi životi svih ljudi, žena, djece, staraca, ugrožena je imovina bez obzira tko je njezin vlasnik. Zvjerska pogubljenja uz poklike “Bog je najveći”, kao i ovo što svjedočimo u Francuskoj, za svaku su osudu.
Tvrdite kako to nema veze s islamom?
Naravno! Time se profanira vjera koja u svojoj naravi predstavlja ljubav, dijalog, suživot, pomaganje ljudima u nevolji i čovjekoljublje. Mržnja i isključivost bilo koje vrste nemaju mjesta u islamu. Ta svojstva, kod koga se nađu, govore da ta osoba ne razumije islam, a istodobno zbog neznanja, svjesno ili nesvjesno, nanose mu štetu.
Što s kršćanima s tih prostora, koji su u pogibli?
Irak bez kršćana, kao i Sirija, neće biti ono što su stoljećima bili. Nužno je učiniti dodatne napore da se spriječi iseljavanje kršćana sa svojih vjekovnih ognjišta. Pridružujem se apelu pape Franje za opstanak kršćana na tim prostorima i potičem sve one koji mogu tomu pridonijeti da to učine. Inicijativa koju sam pokrenuo za reguliranje prava kršćanskih manjina u zemljama s muslimanskom većinom predmetom je mnogih rasprava u ovim zemljama te sam s tog naslova posebno sretan ako pravo na svoju vjeru i sve što uz to ide ostvari makar jedan čovjek na zemaljskoj kugli.
Ono što se događa u Austriji najviše začuđuje: ide se na promjenu zakona, koji bi znatno reducirao prava muslimana, a upravo je Austrija bila uzor u reguliranju odnosa s islamom?
Austrija je prva u Europi još 1912. službeno priznala islam kao jednu od ravnopravnih religija. Time je Austrija postavila visoke standarde koje su slijedile još neke zemlje, a među njima i Hrvatska 1916. godine.
U čemu je onda problem?
Pazite, Austrija je pravno uređenje Islamske zajednice usmjerila na činovničko administriranje, a nikada nije na izgradnju duhovne vertikale te se ne pamti da je ikada Austrija imala muftiju kao najvećeg vjerskog organa koji bi bio duhovna vodilja austrijskih muslimana. Tumačenje islama dopušteno je bilo kome bez obzira na kompetencije. Tako su se islamom počela baviti razna udruženja bez ikakvih jasnih smjernica i dovela do određenih zastranjivanja u vjeri te regrutiranja boraca koji odlaze na ratišta u Irak i Siriju. Moramo naglasiti da iz službene Islamske zajednice u Austriji nitko nije otišao na ta ratišta, ali je prema nekim evidencijama 150 muslimana iz Austrije na spomenutim ratištima. To je s razlogom zabrinulo vladu Austrije i potaknula je promjenu zakona kakao bi napravila reda.
I sami ste nedavno sudjelovali na konferenciji muftija u Beču u organizaciji austrijske vlade?
Konferencija nedavno održana u Beču, na kojoj je nazočio i sam predsjednik Austrije, naslućivala je donošenje novog zakona, ali se nisu mogli naslutiti tako reducirani okviri, koji mogu izazvati val nezadovoljstva i dodatnih problema. Imao sam osjećaj da nas je predsjednik Austrije okupio da čuje naše stavove, temeljem kojih bi inicirao pravedan zakon, koji bi zadovoljio potrebe Islamske zajednice, ali i jamčio sigurnost državi. Nažalost, to se nije dogodilo. S obzirom na veliku stoljetnu tradiciju Austrije u koegzistenciji s islamom i muslimanima, očekivati je da će nakon širih rasprava i upozoravanja na štetnost ovako ponuđenog zakona naći pravi okvir u rješavanju ovog pitanja. Ponudio sam naš model i stojimo na raspolaganju.
Koji je, zapravo, glavni problem s kojim se danas susreće Europa u odnosu s islamom?
Najveći problem Europe u odnosu s islamom jest nepriznavanje islama kao ravnopravne religije unutar pravnih okvira većine europskih zemalja. Imati pet milijuna građana u zemlji koji ispovijedaju vjeru islam, a ne priznavati joj sva prava koja priznajete nekoj drugoj religiji, uzrok je frustracija i nezadovoljstva. Nažalost, neke zemlje smatraju da je za integraciju dovoljno nahraniti, napojiti i odjenuti svoje građane. Primjeri Francuske, Njemačke, Švedske, Danske i da ne nabrajamo, govore suprotno. Nužno je da uz materijalnu egzistenciju ruku pod ruku ide i duhovna komponenta jer je čovjek sinteza duha i tijela. Zanemariti tu dimenziju čovjeka ne smije se te se uz programe pozitivne integracije uključuje i to. Iako je za svaku pohvalu, ono što su navedene kao i brojne druge zemlje učinile za muslimane, oni u velikoj većini nisu više doseljenici, azilanti ili neko strani tijelo, već građani, kojima osiguravanje prava neće ni na koji način promijeniti europski identitet. Naprotiv, obogatit će ga.
Što učiniti?
Nužno je internacionalizirati muslimanske zajednice u Europi, nacionalno pravno urediti, institucionalno na razini EU službeno priznati islam te unutar muslimanskih zajednica uspostaviti vertikalu odgovornosti. O tome sam u Bruxellesu tri dana govorio na susretima, koji su upriličeni na različitim razinama, ali i na susretu s veleposlanicima akreditiranima pri EU. Model Hrvatske ponudio sam kao uspješan primjer dobro uređenih odnosa i da nije sramota preuzeti nešto što se pokazuje općekorisnim kako za samu zajednicu tako i društvo u cjelini.
Ali nas ne muči problem useljenika?
Prigovori da mi nemamo veliku useljeničku populaciju neopravdani su jer je i naša zajednica internacionalna i sastavljena od svih nacionalnosti. Ipak kao takva funkcionira i može biti primjerom drugima. Mi smo od samih početaka postavili stvari ispravno i rezultat toga je postojeća stabilnost.
>>Hrvatski model integracije islama može biti uzor Europi
>>'I ja sam osuđivao karikature, ali osuđujem i ubojstva koja me šokiraju i vijeđaju'
Ako isključivosti nije mjesto u islamu zasto europljanki nije dopusteno u npr saudijskoj arabiji ili jemenu da se oblaci i ponasa bas kao sto to cini u Stockholmu? Kako to onda sve islamske zemlje krivo tumače islam? Neke imaju smrtne kazne zbog vjere. Nazalost niste u pravu muftija nije slucajno terorizam vezan uz islam.