Osim hotelijera u kampanju za privlačenje radnika upustila se i rovinjska tvornica ribe Mirna, koja je oglasila da traži čak 120 zaposlenika koji bi radili u proizvodnji, preradi i pakiranju ribe za mjesečnu plaću od 3500 do 4000 kuna. Vlasnik Mirne, koprivnička Podravka krenula je u jaku marketinšku kampanju za zapošljavanje jer im se na obične oglase nitko nije javljao. Hrvate, inače, statistički bije glas slabo mobilnih radnika, no masovni bijeg preko granice demantira takvo uvjerenje.
Amerikancima normalno
Kod kuće smo ipak manje pokretljivi. Amerikancima je normalno da se svako malo sele zbog posla ili da do radnog mjesta putuju i po nekoliko sati, no Hrvatska svoje radnike zakonom mora tjerati da prihvaćaju poslove udaljene 50 kilometara od mjesta boravka.
Desetak pozitivnih reakcija potencijalnih radnika ispisanih preko Googlea na internetskoj stranici Mirne Rovinj pokazuje da ima zainteresiranih za privremeno ili trajno preseljenje u Rovinj, posebno u Slavoniji.
– Četiri tisuće kuna nije loša plaća ako čovjek ima gdje živjeti jer tolika neto plaća nije dovoljna za najam stana u skupom Rovinju i preseljenje obitelji – ističe Iva Tomić, analitičarka Ekonomskog instituta. Ljudi su se prirodno uvijek selili prema gradovima i sredinama gdje mogu naći posao pa i najnovija statistika potvrđuje trend preseljenje u Zagreb i primorske županije te pražnjenje kontinentalnih dijelova zemlje. Godišnje se unutar Hrvatske preseli oko 75 tisuća osoba, od toga 15 tisuća među naseljima istog grada, 28 tisuća unutar iste županije i 31 tisuća preseli se u drugu županiju, prema podacima za 2016. Migracija bi možda bilo i više da nema problema sa smještajem.
– Naši ljudi većinom žive u vlastitim kućama i stanovima, te nekad ispada da je bolje živjeti u svoj kući u Požegi bez posla nego raditi u skupoj Istri za četiri tisuće kuna neto plaće – kaže Tomić.
Poslodavci se žale da ne mogu naći radnike bez obzira na 195 tisuća nezaposlenih, no ekonomistica Tomić kaže da ekonomska teorija ne može potvrditi da je taj nedostatak doista stvaran.
– Dok god se ništa ne događa s plaćama, ne može se govoriti o nedostatku radne snage kao strukturnom problemu – kaže Tomić.
Plaće miruju
Preciznije, tvrtke i poslodavci mogli bi reći da nema radnika tek kada im se nitko ne bi javio ni nakon povećanja plaća, no kod nas plaće miruju ili se ravnomjerno povećavaju u svim djelatnostima.
– Na temelju kretanja plaća zaključila bih da nedostatak radnika nije strukturni problem – kaže Tomić. Inače, lani se s evidencije Zavoda za zapošljavanje zaposlilo 196.820 radnika, no isto tako 105 tisuća osoba brisano je iz evidencije zbog niza razloga, a među ostalim i zbog toga što su odbili posao udaljen od kuće do 50 km... Broj takvih osoba je, međutim, praktički zanemariv. Iz Zavoda za zapošljavanje poručuju da je tijekom 2017. svega 350 osoba odbilo posao izvan mjesta stanovanja. Za razliku, njih 32.668 prihvatilo je preseljenje i posao, većinom u sezoni.
Filip Tomašić iz Čakovca je došao je na studij u Osijek, gdje je i ostao.
- Ako nekome odgovara živjeti u Zagrebu, iz bilo kojeg razloga, neka ide u Zagreb. Ako želi živjeti u Irskoj, što je danas super popularno, neka živi u Irskoj. Međutim, suludo je uspoređivati kvalitetu života i mogućnosti koje se pružaju jer nitko na jednak način ne uspoređuje Irsku i Hrvatsku, ili Zagreb i Osijek. Organiziramo si život onako kako nama odgovara, i onda se možemo snaći u bilo kojoj zemlji i gradu – stava je Filip.
Svjestan je, pak, da ne razmišljaju svi u Hrvatskoj poput njega i kolega.
- Mi uopće ne razmišljamo o ničemu drugome osim o tome gdje ćemo navečer nešto pojesti i popiti... - kaže i navodi primjer bratića, koji je putovao pet, šest godina iz Zagreba na posao u Varaždin.
- Trebalo mu je 45 minuta vožnje do posla, a otkako se firma preselila u Zagreb, vozi se 20 minuta duže – kaže Filip.
Radno mu vrijeme počinje u 9 sati, no Leo Tot ustaje se već u 5 ili, najkasnije, u 5.30. Putuje iz Vukovara u Osijek, točnije, u prigradsko naselje Tenja. Tridesetak je to kilometara koje se automobilom prijeđe za 40-ak minuta. Vozi se s još dvojicom sugrađana i radnih kolega iz IT tvrtke Void Main Studio. – Na putu smo sat vremena i 20 minuta, zimi i malo više. Dogodi se da mi nedostaje tih sat vremena u danu, ali u načelu nemam radno vrijeme, radim koliko treba pa “pokrijem” sve obveze – započinje 34-godišnji Leo, suosnivač i kreativni direktor u Void Main Studiju, za razvoj videoigara.
Tvrtka je osnovana lani u ožujku, a u timu je osam zaposlenih i studentica. Od njih devetero, svakodnevno na posao u Tenju putuje četvero – trojica iz Vukovara i jedan iz Nize nadomak Našica, kojemu do radnog mjesta treba i više od sat vremena u jednom smjeru. I u tome ne vide problem. - Upravo zato što stižemo sa svih strana, radno vrijeme nam i jest od 9 sati – nastavlja Leo. koji nema automobil. – Putujem li autobusom, treba mi 45 minuta od Vukovara do kolodvora u Osijeku, i još pola sata gradskim prijevozom do Tenje. Ipak, ne bih nikada mijenjao posao zbog putovanja. Da se naš Studio preseli bilo gdje, išao bih za njim!
Plaća od 3500 do 4000 kn u turističkom mijestu ne može pokriti niti minimalne troškove jedne osobe, pa nije čudno što ne mogu naći radnike. Domaći neće raditi za tako malu plaću, a ostala Hrvatska sirotinja ne može tu preživjeti od plaće do plaće.