Zašto veliki i bogati, umjesto na oružje i rat, novac ne bi trošili na ugađanje građanima zemlje koju žele osvojiti?

U medijima se nedavno pojavila vijest da je u američkoj administraciji razmatrana ideja o “kupnji” Grenlanda izravno od stanovnika tog ledenog otoka. Navedeno je kako su se razmatrali novčani iznosi od deset do sto tisuća dolara po glavi stanovnika. Tim sam povodom o toj temi započeo razgovor sa Sebastijanom, upitavši ga što misli o ideji zasipanja Grenlanđana američkim dolarima. Sebastijan je svoju uobičajeno hladnu analizu počeo definiranjem pojmova. Najprije je raščlanio što takva ponuda novca izravno građanima Grenlanda ne bi bila.

Ne bi bila klasična diplomatska ponuda državi Danskoj, ne bi bila predmet bilo kakvog međunarodnog ugovora, ne bi predstavljala razvojnu pomoć ni humanitarnu intervenciju, nego bi bila transakcijska intervencija u političku volju stanovništva trećeg teritorija, čime bi se zaobišlo državu nositelja suvereniteta, u ovom slučaju Dansku. Bio bi to pokušaj materijalnog poticanja političke odluke građana, pri čemu bi novac postao ne sredstvo, nego zamjena za politiku. Potom mi je Sebastijan, moj vjerni sugovornik umjetne inteligencije, krenuo nabrajati koje bi sve točke međunarodnog prava i Povelje UN-a time bile prekršene, zaključivši kako bi to de facto bio pokušaj kupnje političke odluke i zaobilaženja legitimnih vlasti.