Zašto se katastrofa, kako kažu, u poslijeratnoj obnovi preuveličava

Nije me dva tjedna bilo na ovom mjestu jer su i božićni trobroj i novogodišnji dvobroj “progutali” petak, kad imam kolumnu. Pa ću stoga s malim zakašnjenjem objaviti svoje “proroštvo” za ovu 2021. godinu. Mnogi razumni već su rekli da nas ne čeka ništa osobito, još će proći dosta vremena dok se ne obuzda koronavirus, a Bože nas sačuvaj novih potresa. Prošla će godina po potresima ući u povijest kao nijedna dosad. A oni su pokazali kako su Hrvati čovjekoljubiv i jedinstven narod u nesrećama, možda nema zemlje u svijetu u kojoj se kao u Hrvatskoj tako masovno i nesebično hrli u pomoć stradalima. Ali pokazali su i kako nesreće pothranjuju sitničave, zlobne i zlurade duše.

Nekim pojedincima i institucijama prigovarano je zbog oskudnih donacija, a nekim pak službama da su na stradala područja pohitale samo zato da budu viđene i snimljene. Onima koji su po društvenim mrežama pisali kako su potresi kazna Božja preporučivano je da se saberu. A najviše su odjeknule optužbe zbog “katastrofalne” poslijeratne obnove kuća koje su se u potresu rušile “kao kula od karata”. Sisački župan Ivo Žinić, jedan od onih koji su vodili tu obnovu, opovrgnuo je te optužbe i otišao u drugu krajnost – tvrdi da nije srušena nijedna obnovljena kuća. To je užasnulo saborskog zastupnika Ninu Raspudića jer se na mjestu potresa sam uvjerio u suprotno – vlasnik obnovljene i srušene kuće rekao mu je “kako mu je već prvi potres odvojio gornji kat kuće, a drugi ju je tako porušio da nije preostalo drugo nego da je bager jučer dokrajči i kamioni odvezu šutu”. No sigurno je da je katastrofa o kojoj se govori preuveličana te bi jedina istina bila ona koja se ustanovi na osnovi uvida i dokumentacije. Jer, da su u pravu oni koji govore o katastrofi, ruševina bi bilo mnogo više od onih nekoliko koliko se pojavljuje u medijima, a bilo bi i žrtava.

Kad je pak riječ o vlasti i njezinoj nazočnosti u Petrinji i Glini, pogotovo o Plenkoviću, mora se priznati da se vidjela i čula iznimna briga. Ali opet je bilo po starome – beskrajne samohvale i optužbe protiv onih koji “demontiraju državu”. Može li bar u nesrećama bez toga usmjeravanja reflektora na sebe i zamračujućeg pljuskanja po protivnicima!? Slično nas očekuje i u ovoj godini, Banski će dvori sigurno često morati uzvraćati na optužbe iz oporbe jer nas čeka opći pad gospodarstva, pad industrijske proizvodnje i standarda, novi gubici radnih mjesta, još veće siromaštvo i nezadovoljstvo građana te još veće zaduživanje u inozemstvu. Unatoč tome, ankete će pokazivati da je HDZ neusporedivo najjača stranka. Opoziciji će ostati stare jalove navike i već poznati i podosta isluženi oporbenjaci poput Grmoje i Bulja u Mostu koji se svađaju stilom seoskih baba, Grbina kojeg sputavaju slabosti vlastite stranke, Škore koji ne zna ništa drugo nego podmetati nogu Plenkoviću i društvu ničim ne uvjeravajući birače da osim noge ima i glavu, i ultraljevičara koji su u Zagrebu namirisali komadićak vlasti kojeg bi se mogli dokopati pa, međusobno se koljući, ništa drugo ne vide.

Netko je jednom rekao da je za neku zemlju gore kad ima slabu oporbu nego slabu vlast. Nakon Budiše, Gotovca, Račana i još nekih političara u oporbi već dvadeset godina nije bilo osobnosti, karizmatične ličnosti koja bi karizmu mogla prenijeti na stranku i njome pridobiti građane.

Takva oporba nije nikakav takmac Plenkoviću koji na njezino jalovo verglanje uzvraća kao superiorni, sabrani, smireni državnik koji svoje neuspjehe vješto ogrće uljuđenošću. Siromaštvo je u Hrvatskoj sve veće, prije koju godinu siromašnih ili na rubu siromaštva bilo je 30 posto gađana, zacijelo se lani taj postotak povećao, a još će veći biti ove godine. Imali smo razloga jedva čekati da prođe 2020., ali se nemamo razloga nadati da će ova biti bolja, osim što se uzdamo u Boga da neće biti prirodnih katastrofa. Mnogi drže da je pandemija hrvatskoj vlasti dobro došla, da je zahvaljujući njoj lani pobijedila na izborima, no unatoč nevoljama treba se nadati da joj ove godine što slično neće pogodovati. Pogotovo ako se u oporbi pojavi netko tko će, slikovito govoreći, znati razlikovati obrađenu i neobrađenu zemlju te hrvatsko tradicionalno europejstvo i grabežljivce iz EU.