Sutra se u glavnom gradu Hrvatske sprema veliki, mnogi kažu masovni, svenarodni prosvjed. Potaknulo ga je nešto najbazičnije, najiskonskije u čovjeka – strah. Strah za vlastito zdravlje i vlastiti život, kao i za zdravlje i živote svih njemu najmilijih. Ali kako to obično biva, nevolja ne dolazi sama pa tako uz taj strah ide još i cijela kolona drugih strahova: strah za čisto tlo, strah za čistu vodu, strah za čisti zrak, strah za sve ono što se uzgaja na tom tlu i zalijeva tom vodom, strah za stoku koja pase na tom tlu i tom vodi taži žeđ. I na kraju – strah od mogućeg iseljavanja, napuštanja kraja u kojem se rodilo, živjelo i kojeg se voljelo. I u kojem se htjelo podizati djecu.
A izvor svih tih strahova za ljude i sav prirodni svijet prijeteći je proključao u Lici, dijelu naše zemlje koji se oduvijek mogao dičiti bajkovitim predjelima i nečim za što je priznanje došlo s europske razine – najčišćom vodom u Europi. Kakvo je to blago! No, onda se dogodilo nešto nezamislivo, sumanuto. Likom su, i ne samo Likom već cijelom Hrvatskom, godinama tutnjali šleperi i šleperi puni raznog otpada. Manje domaćeg, više stranog. A koliki je omjer neopasnog i opasnog, za to bi najbolje bilo reći – to sad valjda samo Bog zna. Zna se tek da je tog zlokobnog, pa i kancerogenog otpada, u srcu Like, u njenom glavnom gradu, ilegalno odloženo čak 37 tisuća tona. Ili 37 milijuna kilograma! I osim zabrinutih, uplašenih, pa čak i prestravljenih Ličana, o tom zlu koje ih je zadesilo do sada nitko drugi nije dizao glas, kamoli galamu.
Sreća u nesreći bila je to što su već prva saznanja o sumnjivim, potajno dovezenim i istovarenim tonama otpada na prostoru nekadašnjeg gospićkog Poljoprivredno-prehrambenog kombinata Velebit, danas zvanog Silos, ponukala neke zabrinute i odlučne pojedince i pojedinke da osnuju građansku inicijativu "Gospić je naš dom" i krenu u spašavanje svoga grada i cijelog ličkog kraja. Zahvaljujući njima i njihovom upornom i lavovskom trudu cijela je Hrvatska doznala što se to zapravo dogodilo. I zahvaljujući baš njima, inicijativi "Gospić je naš dom", sutra će se prema Zagrebu slijevati rijeke ljudi iz svih dijelova Hrvatske kako bi, zajedno sa Zagrepčanima i Zagrepčankama, održali prosvjed "Hodaj za Liku, hodaj za Hrvatsku". Već danas mogu se čuti medijske najave da bi to mogao biti "jedan od najmasovnijih, ako ne i najmasovniji prosvjed do sada u Hrvatskoj". Ne treba čuditi toj najavi jer podrška organizatoru, gospićkoj građanskoj inicijativi, i samom prosvjedu stiže svakim danom, svakim satom, i od poznatih i od nepoznatih.
Svi grme da Liku i cijelu nam zemlju, jer svako malo sazna se za neko novo ilegalno otpadno odlagalište, treba spasiti. I zato sa svih strana stižu javne podrške i pozivi da se dođe na prosvjed, da se Ličanima i Ličankama pokaže da se je uz njih, da ih se neće ostaviti same, da ih se neće prepustiti neizvjesnosti, čekanju, trovanju, razbolijevanju, a onda možda i umiranju od "vječnih kemikalija" koje već prodiru u njihov jedinstveni krški kraj.
Eh, malo smo pogriješili. Ne stižu ti pozivi podrške sutrašnjem prosvjedu baš sa svih strana. Već smo pisali o tome da akademici taj prosvjed smatraju "građanskim aktivizmom", a oni se, eto, u to ne bi htjeli miješati. Bit će da akademici i narod žive u dva različita svijeta.
Također smo već pisali i o tome da, što je osobito začuđujuće, o prosvjedu šute i branitelji. Oni koji su išli ginuti za Hrvatsku, oni koji su išli protiv metaka, ali eto, sad od njih ni glasa kada treba ići protiv otpadnog otrova koji im truje vlastiti narod i vlastitu zemlju. Možda i njih same. Glasnu i javnu potporu prosvjedu dalo je tek 20-ak gospićkih branitelja i jedna braniteljica. Oni su se samoorganizirali i stali uz inicijativu "Gospić je naš dom" jer shvaćaju da se i Gospić, i Lika, i cijela Hrvatska opet moraju braniti. Zato su jasno iskazali svoj stav i sutra će biti dio prosvjedne kolone u Zagrebu.
I sad dolazimo do još jedne važne i utjecajne institucije, one čije postojanje i djelovanje ima posebnu misiju. O Crkvi je riječ. O biskupima. Onima koji znaju, ili bi barem trebali znati, jer to im je poslanje, raspoznati i odijeliti dobro i zlo. I uvijek biti uz svoj narod. Bdjeti nad njegovom sigurnošću i spokojem. Naši biskupi neumorni su u isticanju nemjerljive vrijednosti života. Njihovi poglavari, pokojni papa Franjo i sadašnji papa Lav XIV., ostat će upamćeni i kao pape koji su posebno naglašavali važnost brige za prirodu, okoliš u kojem živimo. No uoči sutrašnjeg prosvjeda za zdravlje i život uplašenog i zabrinutog naroda u Lici – Hrvatska biskupska konferencija, kako bi Ličani rekli, muči. Ne oglašava se ni 24 sata prije tog skupa koji bi trebao pokazati jedinstvo, zajedništvo, solidarnost, razumijevanje, brigu i podršku cijelog naroda onima koji su sad najdirektnije izloženi nemilosti i mogućim kobnim posljedicama s prostora na kojem se nekada pravio kruh, simbol života, a sada od tamo zbog zagađenja otpadom prijete bolest i smrt.
Zato smo biskupe, one koji s oltara i propovjedaonica vole isticati kako su uvijek, u dobru i zlu, uz svoj narod, pitali – čemu šutnja o sutrašnjem prosvjedu.
– Zašto se Hrvatska biskupska konferencija ne izjašnjava oko prosvjeda? Zašto biskupi šute? Zar biskupi u ovom presudnom trenutku za spas ljudskih života ne bi trebali imati ne samo vjersku, duhovnu, nego i moralnu obavezu iskazati svoj stav? Građani, i vjernici i oni koji nisu vjernici, trebaju podršku, trebaju znati i osjetiti da Crkva i biskupi stoje uz njih u njihovoj životnoj borbi za opstankom, a upravo sutra građani to žele opet poručiti svima. Jesu li Crkva i biskupi i sutra uz njih? – bila su pitanja koja smo uputili Hrvatskoj biskupskoj konferenciji. Slično smo pitali i onog koji, kao crkveni velikodostojnik, stoluje baš u ličkom kraju – gospićko-senjskog biskupa mons. Marka Medu, koji se, kako smo i naznačili u našem upitu, 11. kolovoza oglasio opširnim priopćenjem o odgovornosti za čovjeka i stvoreni svijet, naslovljenim "Čuvajmo dar stvorenoga svijeta". Ali tada se za datum prosvjeda u Zagrebu još uvijek nije znalo.
Iz Hrvatske biskupske konferencije nije ni nama ni narodu uzvraćeno niti jednim slovom. A odgovor smo čekali dva dana. Muk.
Gospićko-senjski "pastir", biskup Medo ponio se ipak drugačije. I neka nam uvodno ne bude zamjereno na jednoj maloj, simpatičnoj opasci. Njegovo prezime odmah asocira na nešto tako tipično ličko. I veliko, i gordo, i vrijedno poštovanja. Znakovita simbolika.
A sad se vratimo na našu temu. Biskup Medo, preciznije, biskupski ordinarijat u Gospiću, svoje nam je odgovore poslao isti dan kada je i primio naša pitanja. Nakon samo dva sata.
– Vezano uz vaš upit o stavu i aktivnostima gospićko-senjskog biskupa mons. Marka Mede uoči najavljenog prosvjeda "Hodaj za Liku, hodaj za Hrvatsku", slobodni smo vam dostaviti cjelovito očitovanje i pregled dosadašnjeg djelovanja Biskupije o ovom iznimno važnom pitanju. Gospićko-senjski biskup mons. Marko Medo niti šuti niti je indiferentan prema patnji, opravdanom strahu i borbi građana Gospića i Like za zdrav život i očuvanje stvorenoga svijeta. Naprotiv, mons. Medo se u rješavanje ove problematike aktivno uključuje u skladu sa svojom pastirskom službom, prateći stanje s velikom brigom i zanimanjem za dobrobit svih
povjerenih mu ljudi. U prilog tome govore konkretni koraci i javno djelovanje biskupa Mede.
Što se tiče službenog proglasa i apela, gospićko-senjski biskup mons. Marko Medo izdao je 11. kolovoza 2026. opširan dokument pod naslovom "Čuvajmo dar stvorenoga svijeta – Priopćenje gospićko-senjskog biskupa mons. Marka Mede o odgovornosti za čovjeka i stvoreni svijet". U tom dokumentu jasno je iznesen teološki, moralni i društveni stav o obvezi zaštite ljudskih života i prirode od ekoloških ugroza. Kada je riječ o izravnoj podršci građanskim inicijativama i građanima u borbi protiv nezakonito odloženog opasnog otpada, biskup Medo je još 20. studenog 2025. u Gospiću osobno sudjelovao na javnoj tribini "Ne okolišajmo s okolišem" u organizaciji građanske inicijative "Gospić je naš dom".
Nastavno na dosadašnju suradnju, biskup je u utorak, 1. rujna 2026., u prostorijama Biskupskog ordinarijata primio članove građanske inicijative "Gospić je naš dom" kako bi iz prve ruke saslušao njihove apele i pružio im ljudsku i duhovnu potporu. Istog dana, 1. rujna, na prijedlog mladih župe Gospić, biskup Medo je sudjelovao u molitvi krunice te predvodio misno slavlje u gospićkoj katedrali Navještenja Blažene Djevice Marije, s posebnom nakanom za rješavanje ovog gorućeg problema koji duboko pogađa sve građane Gospića i Like. Uzimajući u obzir institucionalne razgovore, biskup je u više navrata o ovoj problematici izravno razgovarao s gradonačelnikom Grada Gospića, gospodinom Darkom Milinovićem, i članovima Gradske uprave, apelirajući na hitnost rješavanja situacije. Ističemo kako biskup mons. Marko Medo i Gospićko-senjska biskupija čvrsto i nedvojbeno stoje uz svoj narod. Vrata Biskupije uvijek su svima otvorena, što se neprestano potvrđuje kroz biskupovu otvorenost, susretljivost i spremnost na dijalog sa svakim čovjekom. Djelovanje biskupa Mede, iako se primarno odvija kroz duhovnu skrb, moralne apele i institucionalne razgovore, usmjereno je na to da se u interesu svih građana pruži najsnažniji mogući doprinos pravednom i hitnom rješenju ove krize – uzvratili su nam ih biskupskog ordinarijata u Gospiću.
Iz svega navedenog, a treba uvijek čitati i ono između redaka, očito je da biskup Medo svoje poslanje i povjerenu mu brigu za ljude i njihovu dobrobit, kao i za lički kraj, shvaća ozbiljno, duboko, promišljeno, iskreno i nadasve ljudski. Njihova patnja i strah, i njegova su patnja i strah. I on im je uvijek tu, i za razumijevanje, i za utjehu, i za podršku, i za bodrenje.
Kada je pak riječ o Hrvatskoj biskupskoj konferenciji, koja okuplja sve hrvatske biskupe, ne možemo ne zapitati se – znaju li (ostali) biskupi što čine? Na kraju krajeva, kod pokajanja i okajanja ljudi od Crkve su, u vjerskom smislu, najpozvaniji procijeniti što to znači griješiti "mišlju, riječju, djelom", ali i ono ništa, ni mrvu manje važno – propustom.
Zašto novinari nisu pisali o otpadu i istraživali.eko mafiju, gdje je istraživačko novinarstvo.