Zar smo živjeli u urbanoj idili da imamo tako malo strpljenja za Tomaševića

Ne postoji u svijetu gradska vlast na koju građani nemaju primjedbi i koju svi vole, pa taj privilegij nema ni aktualna zagrebačka vlast na čelu s Tomislavom Tomaševićem. Štoviše, Tomaševićeva ekipa trpi udarce kao da se u Zagrebu do smjene vlasti živjelo u potpunoj urbanoj idili, u kojoj tramvaji nisu kasnili, kante nisu nagrđivale grad, zastoja u prometu nije bilo, Jakuševac nije smrdio, a gradskim se projektima i financijama nije dalo naći ni najmanju zamjerku.

Strpljenje za novu vlast koja je upravljanje glavnim gradom Hrvatske preuzela prije tek nešto više od godinu dana, i to nakon praktički dva desetljeća uhodane prakse i prethodnika na čelu s Milanom Bandićem, kao da su već izgubili i sami Tomaševićevi glasači. Kritike pljušte, a pravu salvu izazvalo je odvajanje otpada. Od informacija o novom vrtiću ili školama obnovljenim od potresa (dosad se vratilo 1060 učenika, a do kraja kalendarske godine još će šestotinjak), veća je vijest, recimo, da je u trgovinama ponestalo (uglavnom samo najmanjih, od deset litara) plavih vrećica za miješani otpad. Od činjenice da su kante, zbog kojih je naš glavni grad davno ponio pogrdni nadimak Kantograd, u centru nestale s ulica, važnije je što se inkomodira građane i traži da svoje smeće iznose između 20 i 22 sata. Kao da to uredno ne rade građani i u mnogim europskim gradovima. I kao da smeće može ispariti bez da se malo i sami ne discipliniramo i angažiramo svi mi koji smo ga i stvorili. Uostalom, kao da odvajanje nije već zaživjelo u mnogim hrvatskim gradovima bez puno buke i prije dosta godina.