Jesi li gledao Sinkoviće – uzbuđeno me nazvao moj Argentinac dvadesetak minuta nakon što je naš dvojac na pariće u Rio de Janeiru osvojio zlatnu medalju.
– Tko nije, pa to se čekalo danima – uzvratio sam mirno, ali također uzbuđen i opijen jednom od najvećih medalja, najvećih postignuća hrvatskog sporta.
– Znaš koliko volim sport, ali sada sam prvi put zaplakao. Ne mogu objasniti zbog čega su mi toliko dragi – i dalje je pun emocija govorio Argentinac.
Nikada u svojoj novinarskoj karijeri nisam bio tako ushićen kao u slučaju Janice Kostelić. Šest olimpijskih medalja, od čega četiri zlatne, rezultat su kakav vjerojatno nikada neće biti nadmašen u našoj olimpijskoj obitelji. I to u skijanju, sportu u kojem nismo imali nikakvu tradiciju. Samo fanatičnu volju jedne obitelji. Spartanski život, protkan ponekad nadljudskom bitkom (čitaj: brojne, teške ozljede) doveo je Janicu na vrh. Zauvijek, za sva vremena.
Nešto slično osjetio sam u četvrtak. Imam u glavi, za svaki slučaj i na papiru, sve naše medalje od 1992. godine. Sve su velike, drage i posebne, ali usudit ću se napisati da je ovo najveća zlatna medalja hrvatskog sporta na ljetnim Igrama. Zlato, kojem su negdje na 1500. metru utrke malu sjenu stavili hrabri Litavci. No Valent i Martin Sinković na nemirnoj vodi podno Glave šećera ubacili su u brzinu više i nastavili dominaciju u veslanju kakva se dugo ne pamti. Atletika, gimnastika, plivanje. To su sportovi koji se na Olimpijskim igrama najviše cijene. Veslanje je tu negdje, sport koji zahtijeva fanatičnu volju, predan i zahtjevan rad, koji više od drugih disciplina i grana sporta muči ljudsko tijelo. I sport u kojem nema novca da se osigura egzistencija pa ni obitelj naših veslača nije mogla u Rio jer financijski si to ne mogu priuštiti. I zato mi zasmeta i zaboli me kada neka starleta, neki polusvijet ukrade glavna svijetla pozornice.
I zato nakon svega još više volim fantastičnu braću Sinković.
>> Braća Sinković osvojila zlato! 'Ovo je vrhunac, bolje od ovoga ne može'