Stanje u obrazovanju

Zagorci uveli skijanje u škole, mogu li i ostali?

Foto: Robert Anic/PIXSELL
Zagorci uveli skijanje u škole, mogu li i ostali?
28.02.2024.
u 22:43
U Hrvatskoj, u kojoj 35 posto djeceima prekomjernu tjelesnu masu i debljinu, djeca od prvog do trećeg razreda imaju tri sata tjelesne i zdravstvene kulture tjedno, a od četvrtog do osmog razreda dva sata tjedno.

Hrvatski kineziolozi ovih dana skupljaju potpise podrške francuskim kolegama koji idu u štrajk za povećanje satnice tjelesne kulture u školama na četiri sata tjedno. U Hrvatskoj, u kojoj 35 posto djece u dobi od osam do devet godina ima prekomjernu tjelesnu masu i debljinu (prosjek EU je 26 posto), djeca od prvog do trećeg razreda imaju tri sata tjelesne i zdravstvene kulture tjedno, a od četvrtog do osmog razreda dva sata tjedno. Je li to za Hrvatsku, koja je na glasu kao jaka sportska zemlja s obzirom na broj stanovnika, dovoljno?

Prof. dr. Goran Leko, predsjednik Hrvatskog kineziološkog saveza, kaže nam da nije. Smatra da bi djeca trebala imati jedan sat tjelesnog – svaki dan. Ne mora to, pojašnjava, biti kroz obvezni predmet, nego i kroz, na primjer, izvannastavne aktivnosti, kao što su to uveli Slovenci. Izvršni direktor Europskog ureda Svjetske zdravstvene organizacije Robb Butler ističe da bi posljedice dječje pretilosti u budućnosti mogle znatno utjecati na kvalitetu i duljinu života. U Hrvatskoj bi životni vijek mogao biti kraći čak za tri i pol godine, a posljedice će trpjeti i gospodarstvo te zdravstveni sustavi jer prekomjerna težina kod djece u odrasloj dobi izaziva razne bolesti, od dijabetesa do kardiovaskularnih bolesti i više vrsta raka.

Ovaj sadržaj je dostupan samo za Premium korisnike Večernjeg lista.

Pretplatite se na sadržaj s potpisom.

Marijana Rudan

Smatrali su nas teroristima: Film o političkom progonu Hrvata u Australiji 70-ih kandidat je za Oscara

Tijekom pandemijskog lockdowna Marijani Rudan je prišla mlada glumica Kat Dominis i podijelila s njom ideju za kratki film inspiriran stvarnim iskustvima hrvatskih migranata u Australiji 70-ih godina. Iz tog početnog koncepta razvila se snažna autorska suradnja: dvije žene, dvije perspektive, jedna priča koja je dugo čekala da bude ispričana. Rezultat je “Unspoken” (“Neizrečeno”) – umjetnički dojmljiv, emotivno pulsirajući film koji spaja dokumentarističku istinu i obiteljsku dramu. Nastao iz skromnog budžeta, ali neizmjerne strasti, film je ubrzo osvojio svijet.



Još nema komentara

Nema komentara. Prijavite se i budite prvi koji će dati svoje mišljenje.