Zaboravljenim štićenicima posjeti su lijek

Naši korisnici jako se raduju svakom posjetu, bilo da je riječ o njihovim najbližima ili nepoznatim osobama. Često pitaju hoće li im netko doći u posjet.  Od 370 štićenika, njih pola nitko ne posjećuje.

Nekima rodbina dolazi jednom godišnje, a neki svoje najbliže ne vide i po 10 godina – ističe Katica Krijanović, ravnateljica Doma za psihički bolesne odrasle osobe u Ljeskovici u Požeško-slavonskoj županiji.

Osamljeni u Domu
A stručnjaci jasno govore da je posjet duševnim bolesnicima smještenim u instituciji katkad djeluje blagotvornije od bilo kojega lijeka. Unatoč činjenici da u ustanovi sklapaju velika i iskrena prijateljstva, bez obitelji osjećaju se osamljeno, a svaki odlazak kući za njih je veliki događaj.

– Jako mi je drago kad netko dođe, oduševljena sam, kao i moji prijatelji. Veselimo se svakom posjetu. Moja rodbina i prijatelji nisu mi dolazili, ali ja njih posjećujem – kazala nam je korisnica Štefica Štivičić iz Sićica kraj Nove Gradiške.

Većini štićenika u posebno lijepom sjećanju ostaju posjeti požeškoga biskupa dr. Antuna Škvorčevića koji ih obilazi.  Osim biskupa, korisnike već 11 godina posjećuju i požeški srednjoškolci, učenici čaglinske osnovne škole te članovi franjevačkog svjetovnog reda iz Požege. Štićenike razveseli i nekoliko kulturno-umjetničkih društava koja izvedu svoje programe, a žene iz udruge Hrvatsko srce donose kolače za većih crkvenih svetkovina.

Neprikladni smještaj
U ljeskovačkom domu, koji postoji od 1935. godine, nalazi se 90 posto psihički bolesnih osoba koje u tu ustanovu dolaze iz duševnih bolnica.

To je ujedno i dom većem broju mentalno retardiranih osoba koje inače nisu predviđene za takvu ustanovu, a koje su tu ostale jer je ta ustanova donedavno bila dom svih kategorija korisnika.