Što je zajedničko Hrvatskoj, Bugarskoj, Rumunjskoj i Mađarskoj? Sve te države sukobile su se s Europskom komisijom oko pravosudnih pitanja i sve su, osim zasad Hrvatske, iz tog sukoba izašle poražene i s ozbiljnim posljedicama – Bugarsku i Rumunjsku ne puštaju u schengensku zonu, a Mađarska je ipak podvila rep i promijenila sporne odredbe Ustava. Tako glasi sažetak članka u američkom Wall Street Journalu (WSJ) u kojem se analizira hrvatska odlučnost da ustraje u promjenama zakona koji se odnosi na primjenu europskog uhidbenog naloga, a za koji EK tvrdi da krši preuzete obveze te zajedničke pravne norme Unije.
Nisu samo američki mediji izvještavali o sukobu Zagreb – Bruxelles. Europski mediji priču prate od promjene zakona, nekoliko dana prije ulaska Hrvatske u EU, te izvještavaju o ultimatumu povjerenice za pravosuđe Viviane Reding Hrvatskoj da uskladi zakonodavstvo s europskim. Njemački mediji prate reakcije obiju strana, što je i razumljivo budući da je njemačkom pravosuđu onemogućeno suđenje Josipu Perkoviću.
Tamošnji mediji ne ostavljaju mjesta sumnji – zakon je donesen da se zaštiti Perkovića, a Hrvatska je tim potezom izigrala povjerenje Njemačke, ostalih 27 država te EK, koji su svi – nakon sumnji u funkcioniranje pravosuđa i bojazni da će se ponoviti loša iskustva s Bugarskom i Rumunjskom – napokon bili sigurni da će Hrvatska biti članica koja poštuje europske norme.
Prema pisanju Wall Street Journala, upravo se događa nova Bugarska i Rumunjska. Hrvatska nevoljkost da prilagodi zakone europskima događa se u vrijeme kad ionako postoji skepticizam o tome koliko su nove države sposobne provoditi vladavinu prava, piše WSJ. Podsjetimo, Bugarskoj i Rumunjskoj neprestano se onemogućava pridruživanje Schengenu, a glavni zagovornik izolacije upravo je Njemačka. Ulazak u Schengen – što je sljedeći hrvatski cilj – ne ovisi o mjerljivim rezultatima, već je velikim dijelom politička odluka članica.
WSJ podsjeća na bitku još jedne članice s EK. Mađarska promjena preambule ustava naišla je na neodobravanje Bruxellesa, koji je tvrdio da se njome zadire u ljudska prava. Premijer Viktor Orban, ali i diplomatska ofenziva – koje u slučaju Hrvatske nema – dugo su pokušavali obraniti promjene, a na kraju su popustili. EK im je, prvi put u povijesti, zaprijetio i člankom 7. Lisabonskog sporazuma koji državu blokira unutar Unije. To je najjači instrument EK i teško je vjerovati da će ga iskoristiti protiv Hrvatske, no njemačka otvorenost da se primijeni i taj mehanizam, o čemu su i pisali Bruxellesu, stavlja Hrvatsku u neugodnu političku poziciju.