Vlatko Pavletić o Tuđmanovoj doktrini

Umirovljeni hrvatski političari ne trate vrijeme. Uglavnom vrhunski plaćeni za svoj minuli rad, ipak ne žele besposleno Bogu krasti dane, a ako padne i dodatni honorar, još bolje. Hrvatski pisci dobili su tako opasnu konkurenciju u Zdravku Tomcu, Dušanu Bilandžiću, Hrvoju Šošiću, Miroslavu Tuđmanu, o Davoru Domazetu Loši da i ne govorimo...

Nizu bi se s malom ogradom mogao priključiti i akademik Vlatko Pavletić. Uvjetno zato što je Pavletić ipak, prije nego političar, izvorni čovjek od pera! Jedan od najboljih hrvatskih književnih kritičara, povjesničara i teoretičara, autor glasovitih članaka iz 50-ih kad je trebalo smoći hrabrosti da se, u doba punoga zamaha ideološki propisanog socrealizma i jednoumlja, napiše "Neka bude živost" i "Put zvan tolerancija", danas je umirovljeni visoki politički dužnosnik. Četiri godine predsjednik i četiri godine potpredsjednik Hrvatskoga sabora, te dva mjeseca privremeni predsjednik Republike Hrvatske  to je vrhunac Pavletićeve političke karijere.

Razumljivo je da čovjek s te pozicije i s tim iskustvom, usto književnik po vokaciji, piše i nakon službenog odlaska "u mirovanje". Prije samo nekoliko mjeseci Pavletićeva je podeblja knjiga "Prisjećanja o sebi i drugima" pobudila burna javna reagiranja (i zbog autorovih političkih opservacija i zbog hrabra iznošenja pojedinosti iz najintimnijega života). Iz njegove neiscrpne radionice (u kojoj je, sam će reći, za tisak pripremljeno još 10 knjiga s po 300-400 stranica!) sad je objavljena knjiga "Tuđmanova doktrina i drugi članci" (također u nakladi "Epifanije" Gorana Pavletića, akademikova sina).

Na oko 350 stranica autor je skupio brojne svoje članke, govore, referate, zapažanja, intervjue, bilješke za predavanja i žanrovski još niz raznovrsnih tekstova napisanih uglavnom 90-ih godina, ali i prije. Naizgled svaštara (teme sežu od politike i gospodarstva do književnosti i jezika), knjiga nudi strpljivu čitatelju niz dragocjenih zapisa ponajprije o ključnoj ličnosti hrvatske politike prošloga desetljeća. S Pavletićevim pogledima na ulogu i značenje djela Franje Tuđmana neki se zacijelo neće složiti, pa valja opet očekivati polemičke odjeke.