Dok ne slutimo što se tamo daleko iznad Zemljinih oluja događa, astronauti su ostali šokirani nakon što su uočili kratki bljesak svjetlosti koji se pojavio tamo gdje munje ne bi trebale postojati. Naime, na Međunarodnoj svemirskoj postaji iz orbite su zabilježili prizore koji 'oduzimaju dah'.
Riječ je o rijetkim pojavama poput crvenih 'spriteova' i plavih mlazova do ljubičastih haloa i ultraljubičastih prstenova poznatih kao 'vilenjaci', a koji se javljaju visoko iznad grmljavinskih oblaka i traju tek djelić sekunde, zbog čega ih je sa Zemlje gotovo nemoguće uočiti. Prema podacima NASA-e, ti se kratkotrajni bljeskovi mogu pojaviti i do 90 kilometara iznad Zemljine površine. Upravo se ondje događaju neki od najsnažnijih i najneobičnijih električnih fenomena koje suvremena znanost tek počinje ozbiljnije razumijevati.
Ovaj prizor crvenih 'spriteova' snimljen je na području granice između Teksasa i Meksika. Njihovo proučavanje omogućio je posebice instrument ASIM Europske svemirske agencije, koji od 2018. bilježi iznimno kratke i sitne bljeskove u gornjim slojevima atmosfere. Znanstvenici su otkrili da ta pražnjenja mogu utjecati na ionosferu, ometati radijske komunikacije i igrati ulogu u kemiji atmosfere. Neki fenomeni stvaraju i snažne ultraljubičaste prstenove, dok drugi uključuju i kratke izboje gama-zračenja.
Snimke visoke brzine s ISS-a otkrivaju dosad nepoznate obrasce munja, a podaci pomažu u unapređenju sigurnosti zračnog prometa i razumijevanju klimatskih promjena. Istraživanja pokazuju da se ključni procesi oluja odvijaju visoko iznad oblaka i da njihovo razumijevanje zahtijeva pogled iz svemira.
Istraživanje ovdje neće stati. Kako bi bolje razumjeli još jedan neobičan aspekt oluja - kratke nalete zračenja povezane s munjama, poznate kao zemaljski gama-bljeskovi - znanstvenici su u istraživanja uključili i svemirske tehnologije. Japanska svemirska agencija (JAXA) tako je s Međunarodne svemirske postaje lansirala mali satelit Light-1. Iako veličine tek manjeg paketa, ovaj CubeSat opremljen je osjetljivim detektorima koji mogu zabilježiti visokoenergetske fotone nastale tijekom tih pojava.
Cilj istraživača je povezati podatke prikupljene s ISS-a, satelita u orbiti i zemaljskih sustava za praćenje munja kako bi se izradila precizna karta ovih rijetkih fenomena. Takav pristup trebao bi pomoći u boljem razumijevanju njihove uloge u električnoj ravnoteži gornjih slojeva atmosfere.