Subota 18. 4. 2026. Na Trgu bana Josipa Jelačića cijelo jutro bijesne veliki sindikalni prosvjedi. Njonjo, Plenki i Suki promatraju ih s vrha jedne od zgrada na trgu. Očevici kažu da se Njonjo toliko prepao da je u napadu panike, kada su sindikalne kolone krenule prema trgu, zamolio Plenkija da na njih žandari otvore paljbu. Mudri Plenki samo se osmjehnuo, pomilkio ga po uvijek podobnoj glavici, tajanstveno se osmjehnuo prema Sukiju i nekako, više za sebe, promrsio. "Samo još malo pričekajte." I zbilja, kad je narod čuo što ove budale iz sindikata viču, kada je čuo da traže plaće veće od dva soma, da traže da se lova poveća za oko milijun zaposlenih koji primaju minimalac ili nešto oko tisuću eura, kada su skužili da ovi traže povećanje mirovina, iako više od pola milijuna umirovljenika ima mjesečno oko 600 eura, krenulo je vrijeđanje, a nakon toga i prvi fizički napadi, da bi se na kraju sve rasplamsalo u masovnu tuču. "Ovi uhljebi traže previše, nama ništa ne fali, Plenki nam daje koliko može", izjavio je jedan od građana dok su ga držali da ne prebije vođu sindikata.
Nedjelja 19. 4. 2026. Sportaši su naši najveći ambasadori, ponovili smo u zadnjih 35 godina tisuću puta. Od njihovih uspjeha, veći su samo naši veličanstveni dočeci zbog kojih nam se divio cijeli svijet. Kako bi na Papui Novoj Gvineji znali za nas da nije Šukera? Tko bi za Hrvatsku čuo u Mozambiku da nije Modrića? I sada, kada novinarski crvi poput Ivana Pandžića po kontejnerima pretražuju račune za sve one milijuna eura koje smo u sport ulijevali, a neki dragi ljudi po savezima trošili kako su oni smatrali da je najpametnije, koga treba čuditi što je isti taj Pandžić sinoć prijavio ozljede, jer ga je netko, iziritiran njegovim pisanjem protiv interesa predsjednika i tajnika sportskih saveza, napao na ulici. Pandžić kaže da se napad dogodio s leđa i da nije vidio lice napadača, ali da je bio jako snažan i da ga je tri puta prebacio preko sebe. Pandžić tvrdi da mu je, dok je polunesvjesno ležao, napadač rekao: "To su ti tri waza-arija, pa ti piši, crve novinarski." Istraga je u tijeku.
Ponedjeljak 20. 4. 2026. Bože, kako oporba danima davi Plenkija oko izbora ustavnih sudaca. Neš ti funkcije! Oduvijek je vlast tamo imala glas više i sada naporni SDP ne da Plenkiju da imenuje svoja tri suca i da se ta trakavica konačno završi. Plenki je danas popustio i sve iznenadio prijedlogom SDP-u rekavši kako pristaje da SDP imenuje ta tri suca, ako će on na njihove odluke imati pravo veta i ako će njega slušati. I ovi i to odbiju! Kada se već činilo da od odgovora neće biti ništa, u Plenkijevu uredu zazvonio je telefon. Javio se reformator pravosuđa, rodonačelnik svih naših nogometnih uspjeha, senzacionalno uspješni poduzetnik, mecena mnogih sportaša i Cecin rukoljubitelj, Zdravko Mamić, stanovnik Međugorja malenog mjesta u obližnjoj Hercegovini. Zdravko se predstavio kao veliki poznavatelj sudaca i suđenja i savjetovao Plenkiju da predloži Željka Širića Širkana u Ustavni sud: "Taj me čovjek nikada nije iznevjerio, a neće ni tebe", rekao je Plenkiju.
Utorak 21. 4. 2026. Da je Hrvatska pravna država, država reda i zakona, to svi znamo, ali da ćemo svjedočiti ovakvoj demonstraciji njene moći, nismo očekivali. Dok ovo čitate, stotine moćnih strojeva u prah pretvaraju 700 bespravno i suprotiv pravnom poretku bespravno izgrađenih vikendica uz Dravu kod Varaždina. Uzalud je vlasnicima prosvjedovati, ako nemaju dozvolu, pravna država djeluje! Naši zakoni su jasni: "Svi bespravno izgrađeni objekti, ako ih nije izgradio neki od ministara ili moćnika iz javnih poduzeća, ako za njih neki naš načelnik nije dobio pinku, ako nije jedan od onih više od milijun koje je Zokina vlada legalizirala ili ako nije u vlasništvu gvardijana reprezentacije Zlatka Dalića, bit će srušeni.
Srijeda 22. 4. 2026. Pupi i ova njegova ekipa ponovno su se okupili u Jasenovcu kako bi provocirali hrvatski narod namećući mu kolektivnu krivnju za lažni genocid nad Srbima u Drugom svjetskom ratu. Iako je Igor Vukić znanstveno dokazao da u Jasenovcu nije ubijen gotovo nitko, a ako i je, da sigurno nije bez razloga, Pupi je došao ponovo obilježiti navodni proboj logoraša. Svaka budala danas znao o Jasenovcu više od Pupija, svi smo na internetu naučili da Jasenovac treba prekopati i da tamo nema tijela, a ako nema tijela, nema ni genocidnog djela! O.K., ako se nešto leševa i nađe, svi znamo da su to hrvatski vojnici, koje su crveni pobili samo zato što su Hrvati. I sada od nas Pupi očekuje da povjerujemo da su goloruki radnici, koje on zove logorašima, napali ustaške stražare koji su stražarili da ih obrane od partizanskih bandita, napali svoje branitelje i zaštitnike i da se vođa ustanika zvao Ante?! Ako je i od Pupija, previše je! Plenki je isto bio tamo i najavio da ćemo konačno prebrojiti sve žrtve, a neko novinarsko đubre ga je krenulo provocirati zbog našeg starog pozdrava, znate kojeg: "Još jednom ću ponoviti. HOS iz Drugog svjetskog rata nema veze s HOS-om iz Domovinskog, crna boja na ustaškim uniformama nema veze s crnom bojom na braniteljskim, Rafael Boban iz Drugog svjetskog rata, nema veze s nazivom IX. bojne HOS-a, a ustaški pozdrav, nema nikakve veze s pozdravom s početka Markove budnice, iako je identičan", odgovorio je Plenki, po stoti put.
Četvrtak 23. 4. 2026. Cijela hrvatska policija, agenti naše moćne SOA-e i Interpol danima pokušavaju locirati odbjeglog Vedrana Pavleka, jednu od najvećih žrtava Pandžićevih pandži, kojega Pandžić opisuje kao monstruma i to samo zato što je uzeo nešto love Janici i Ivici da bi obukao i malo popravio nekoliko svojih najboljih prijateljica. I na kraju, ono što nije uspjelo njima, uspjelo je izvjesnoj Vesni, ljubiteljici skijanja i Vedranovoj prijateljici: "Mislila sam da ga poznajem i da i dalje misli na nas, pa sam otišla u Astanu u najveći šoping-centar i dva dana čubila i čekala ispred dućana s torbicama Louisa Vuittona. I drugi dan se pojavio. Tražila sam ga, jer mi je obećao lovu za korekciju nosa i grudi. Međutim, rekao mi je da je sada malo u frci i da se strpim, pa sam ga prijavila policiji. Za moju operaciju nema, a za torbicu onoj glupači Lini ima!"
Petak 24. 4. 2026. Heroj pradomovinskog rata, krilnik Hrvatsko-iranske revolucionarne garde, čovjek koji je prvi dan po dolasku na čuku iznad Teherana rušio dva angloamerička jurišna aviona, hrvatsko-iranski branitelj poznat po uzviku "Har do, har do! Har do soghoot kardand! (Obadva, obadva, oba su pala!) Josip Dabro, vratio se iz pradomovine u domovinu i odmah dao ostavku na mjesto Glavnog tajnika Domovinskog pokreta. Na to se Penava rasplakao i obećao mu izgraditi grobnicu od zlata, ako ostane na dužnosti, ali Josip se nije dao pokolebati, a i da je želio nije mogao. Josip je, naime, nepokolebljiv. Obratio se novinarima i rekao da ne želi participirati u vlasti jer Plenki nije usvojio nijedan od njegovih prijedloga. Što ste predložili, pitali su ga novinari: "Ništa posebno, samo sam predložio da se za neprijatelje države otvori manji prihvatni centar, recimo, u Lonjskom polju, i da se svim nearijevcima oduzme državljanstvo, a nearijevci su svi koji imaju više od petine nearijevske krvi. Osim mene."