Radno sposobni, punoljetni i zdravi muškarci iz Afganistana ubuduće ne mogu automatski računati na supsidijarnu zaštitu u Njemačkoj, a prema novoj sudskoj odluci više ne postoji ni opća pravna osnova koja bi sprječavala njihovo protjerivanje u matičnu zemlju. Iako je presuda donesena u postupku koji se odnosio na jednog afganistanskog tražitelja azila, njezino pravno obrazloženje moglo bi imati znatno šire posljedice. Očekuje se, naime, da će poslužiti kao svojevrsni presedan, odnosno Blaupause, u brojnim sličnim postupcima koji se vode pred njemačkim sudovima.
Podaci njemačke savezne vlade pokazuju da je krajem prošle godine zabrana deportacije vrijedila za približno 117.500 državljana Afganistana koji borave u Njemačkoj. Istodobno je oko 16.100 Afganistanaca imalo priznat status supsidijarne zaštite. Riječ je o dodatnom obliku međunarodne zaštite koji se dodjeljuje osobama koje ne ispunjavaju uvjete za priznavanje statusa izbjeglice ili političkog azila, ali bi ih u slučaju povratka u domovinu mogla očekivati ozbiljna prijetnja životu ili tjelesnom integritetu. Takav status omogućuje boravišnu dozvolu u trajanju od godinu dana, uz mogućnost njezina produljenja, kao i zaštitu od prisilnog udaljenja iz zemlje.
Slučaj je prethodno razmatrao Upravni sud u Wiesbadenu, koji je 2021. godine tužitelju priznao pravo na zaštitu. Tada je kao jedan od ključnih razloga navedena sigurnosna situacija u njegovoj matičnoj pokrajini Herat, u kojoj su se u to vrijeme vodile intenzivne borbe između snaga tadašnje afganistanske vlade i talibana. Viši upravni sud sada je, međutim, zauzeo drugačije pravno stajalište. Predsjedavajući sudac 12. vijeća Martin Sander obrazložio je da nakon talibanskog preuzimanja vlasti u kolovozu 2021. u Afganistanu više ne postoji unutarnji oružani sukob takvog intenziteta koji bi opravdavao opću zaštitu civilnog stanovništva.
Prema ocjeni suda, povremeni sukobi na granici s Pakistanom, kao ni šire geopolitičke napetosti u regiji, ne dosežu razinu opasnosti koja bi stanovnicima Herata sama po sebi jamčila pravo na zaštitu. Sud je pritom precizirao i na koje se osobe takvo pravno tumačenje prvenstveno odnosi. Riječ je o punoljetnim, zdravim i radno sposobnim muškarcima koji poznaju najmanje jedan od službenih jezika Afganistana, odrasli su ili su socijalizirani u afganistanskom kulturnom okruženju te u zemlji imaju članove obitelji ili drugu mrežu podrške, piše Fenix Magazin.
Prema obrazloženju presude, takve osobe, unatoč izrazito teškim gospodarskim i društvenim uvjetima u Afganistanu, povratkom ne bi nužno bile izložene egzistencijalnoj opasnosti takvog intenziteta da bi protjerivanje bilo pravno nedopušteno. Odluku je pozdravio glasnogovornik zastupničkog kluba CDU/CSU za unutarnju politiku u Bundestagu Alexander Throm. Prema njegovu tumačenju, presuda potvrđuje stajalište da se Afganistan za navedenu skupinu ljudi može smatrati zemljom u koju je moguć povratak te bi mogla otvoriti prostor za snažniju provedbu deportacija. Suprotno tome, organizacije za zaštitu ljudskih prava, među kojima su Amnesty International i Pro Asyl, oštro se protive takvom pristupu. Upozoravaju na iznimno tešku humanitarnu situaciju u Afganistanu, kao i na stanje ljudskih prava pod vlašću talibanskog režima.
Nova presuda ipak ne znači da će svi afganistanski državljani biti automatski protjerani iz Njemačke. Nadležni sudovi i migracijske službe i dalje će morati zasebno procjenjivati okolnosti svakog pojedinog slučaja. Pri donošenju odluke morat će se, među ostalim, uzeti u obzir dob osobe, njezino zdravstveno stanje, eventualni invaliditet, obiteljske okolnosti te mogućnost da bi u Afganistanu mogla biti izložena individualnom političkom, vjerskom ili drugom obliku progona, piše Fenix Magazin.