Globalna organizacija Centar za reproduktivna prava objavila je analizu "Zakoni o pobačaju u Europi 2025.: politike, napredak i izazovi", sveobuhvatan pregled pravnog pristupa pobačaju u 49 zemalja regije. Riječ je o izvješću o zakonima i politikama koje ističe nedavne reforme, nedostatke i zakonodavne trendove u zemljama Europe, sve do Moldavije, Armenije i Gruzije. Analiza pokazuje da je posljednjih desetljeća većina europskih zemalja napredovala prema usvajanju zakona i politika koji omogućuju pristup legalnoj i stručnoj skrbi za pobačaj.
Jučer je u 43 zemlje u Europi legaliziran pobačaj na zahtjev tijekom rane trudnoće. Dvadeset zemalja diljem kontinenta provelo je u posljednjih deset godina reforme kojima je pristup pobačaju poboljšan. Pobačaj na zahtjev legaliziran je u Cipru, Finskoj, Islandu, Irskoj, Sjevernoj Irskoj i San Marinu. Rokovi za pobačaj na zahtjev produljeni su u Danskoj, Francuskoj, Sjevernoj Makedoniji i Norveškoj. Pristup pobačaju lijekovima proširen je u Armeniji, Francuskoj, Irskoj, Italiji, Litvi, Nizozemskoj i Ujedinjenom Kraljevstvu.
Unatoč napretku kad je riječ o usvajanju zakona i politika koji omogućuju modernu kliničku praksu i jamstva ljudskih prava, istraživači upozoravaju da i dalje postoji rizik od nazadovanja. Sedam zemalja u Europi u posljednjih je deset godina ograničilo pristup pobačaju, smanjujući ili ukidajući zaštitu ljudskih i zakonska prava u području zdravstvene skrbi. Među njima prednjači Poljska, koja je ukinula pravni temelj za pristup pobačaju uvodeći gotovo potpunu zabranu pobačaja. U Italiji novi propisi omogućuju protivnicima pobačaja pristup javnim klinikama, a u Mađarskoj je uvedena obveza za žene da slušaju fetalni ultrazvuk prije pobačaja. Moldavija je ograničila korištenje telemedicine za pobačaj lijekovima. U Armeniji i Gruziji uvedeno je obvezno savjetovanje i obvezni zahtjevi za razdoblje čekanja. Rusija je ograničila gdje se može pružiti usluga pobačaja i dostupnost pobačaja lijekovima.
Samo pet zemalja u Europi – Andora, Malta, Lihtenštajn, Poljska i Monako – još uvijek zadržavaju gotovo potpune zabrane pobačaja, što uzrokuje, kako pišu analitičari, teška kršenja ženskih ljudskih prava te ih prisiljava da se odluče za ilegalan pobačaj ili da putuju u druge zemlje. Autori studije ističu da podaci iz cijele Europe jasno pokazuju da se u zemljama u kojima je pobačaj na zahtjev legalan najmanje 90-95 posto događa unutar prvih 12 tjedana trudnoće kao i da restriktivni zakoni o pobačaju koji zabranjuju pobačaj na zahtjev ne smanjuju potrebu žena za skrbi vezanom uz pobačaj.
Hrvatska se u ovoj analizi ne ističe jer – kad je riječ o zakonima – u zemlji se nije dogodila neka bitna promjena, na snazi je zakon iz 1978. godine. Ipak, kako pobačaj na zahtjev nije besplatan, odnosno nije uključen u sustav javnog zdravstva, socio-ekonomski razlozi navode se kao razlog zbog kojih je pristup abortusu na zahtjev u Hrvatskoj otežan.
Pobacaj se ne moze legalizirati. Zemlja koja broji preko 75% katolika o tome ne treba uopce razmisljati. Postoji znanstveno istrazivanje koje kaze da pobacaj lose utjece na psihu zene. Pobacaj se ne smije legalizirati!