Kolumna

Uvjeren sam da se i Željka Markić i svi što hodaju za život protive da se pobace i oni dječaci i djevojčice za koje će se pokazati da su gejevi

Foto: Ryse Aero Technologies
Uvjeren sam da se i Željka Markić i svi što hodaju za život protive da se pobace i oni dječaci i djevojčice za koje će se pokazati da su gejevi
08.07.2023.
u 15:30
Odijelo je bilo bijelo, kao i košulja, cipele. Samo je kravata bila crvena. Prostor je bio mahom u mraku. Crnilo se još jače isticalo u sudaru s bijelim "kostimom". Ili je bilo obratno? Svejedno.

Igru kontrasta dodatno su zažarila u pozadinu postavljena svjetla crvena poput svakog poziva na revolucionarnu ljudskost, kojima su ispisali "Elvis". Scena postavljena za pjesmu "If I Can Dream", izvedenu u novogodišnjem i povratničkom specijalu Elvisa Presleya 1968. godine, minimalističkim je konceptom i borbom svjetla i mraka morala naglasiti dramatičnost situacije u američkom društvu tada. Te su godine ubijeni Robert Kennedy i Martin Luther King. Ma naravno, premalo se toga promijenilo da i sada ova Elvisova pjesma koju su mnogi već onda nazvali protestnom i preispitivali njezinu primjerenost za mjesto i vrijeme kada je otpjevana, ne bude aktualna, premda je samo načelno postavila pitanje o pravu na snivanja boljeg svijeta. Odjek Elvisova glasa savršeno se dobro uklapa u prizore mirnih prosvjeda s ulica srpskih gradova u kojima su ljudi izašli van da bi tiho i pristojno rekli dosta. Gledam lica koja prolaze kraj kamere ili joj idu ususret. Vidim pristojan, iskreno zabrinut, ali odlučan svijet, vidim poglede brige za zemlju u kojoj žive, nepreglednu masu koja je možda stvorila civilizacijski najvažniji događaj u Europi ove godine, pokazujući kukavičku nemoć tiranije u sudaru s odmjerenom hrabrošću.

Ovaj sadržaj je dostupan samo za Premium korisnike Večernjeg lista.

Pretplatite se na sadržaj s potpisom.