Najprije je premijer Milanović povjerio javnosti da se sastao s Đurom Glogoškim, a već je idućeg dana ministar Fred Matić izjavio da vođa braniteljskog prosvjeda prima 25 tisuća kuna. Sedamdeset i sedam dana poslije, posve je jasno da Vlada mijenja taktiku. Do sada se taktika svodila na iscrpljivanje ignorancijom, no upravo svjedočimo protuofenzivi. Zašto baš sada?
Čini se da je frenetični pljesak kojim je u prvim satima Nove godine u šatoru dočekana Kolinda Grabar-Kitarović bila kap u čaši premijerova strpljenja, pa je udario na osobnoj razini. Treba reći i to da ni prosvjednici nisu štedjeli nikoga, zbog čega Matića i danas u stopu prati osobno osiguranje. Udarili su u glavu, po poštenom čovjeku Glogoškom koji – sve i da mjesečno prima 25 tisuća kuna – u Savskoj 66 ne prosvjeduje zbog sebe. Istodobno je Glogoški, koji se u političkoj areni našao bez ikakva iskustva ali u dobroj vjeri, mjesecima uvjeravao javnost da se premijer oglušio na svaki apel za dijalogom, što se sada ispostavilo netočnim pa je ugrozilo njegovu vjerodostojnost.
Taktika Vlade jest ružna i niska, ali je, mora se priznati, učinkovita. Đuro Glogoški sada štošta duguje javnosti, ali i suborcima. Sve i da je sastanak bio neformalan, kako sada tvrdi, ostaje (prešućena) činjenica da je bio održan.
>>Glogoški: Nije točno da primam mirovinu od 25.000 kn
>>'Branitelji su mi rekli da će prosvjed trajati do kraja izbora'
Taktika je ružna i nije učinkovita u smislu u kojem je to htio Milanović. Tajni razgovori, bez obzira s koje strane došli, kao da i nisu postojali, jer premijer nije privatna osoba. Ako premijer sa svojim stavovima ne izlazi u javnost, ne vodi javne pregovore, ne obraća se javno braniteljskoj populaciji, onda je to njegova privatna stvar, samo što u tom slučaju zloupotrebljava i uzurpira funkciju premijera i Banske dvore. Ali, tko će tome poučiti napuhani i infantilni ego jednog Milanovića?