EKSKLUZIVNO Wolfgang Schüssel, austrijski savezni kancelar

Učinili smo velik ustupak Turskoj pristavši da pregovore počne istodobno s Hrvatskom

Foto: import
Učinili smo velik ustupak Turskoj pristavši da pregovore počne istodobno s Hrvatskom
07.11.2005.
u 19:15
Pogledaj originalni članak

Nakon što 1. siječnja 2006. Austrija preuzme predsjedateljsko mjesto EU, austrijski savezni kancelar dr. Wolfgang Schüssel bit će na čelu Europskog vijeća. S budućom ključnom osobom šestomjesečnog austrijskog predsjedanja Unijom razgovarali smo o položaju Hrvatske nakon što je početkom prošlog mjeseca u Luxembourgu dobila zeleno svjetlo za početak pregovora s EU, hrvatsko-austrijskim odnosima te prioritetima austrijskog predsjedanja.

VL: Što je Austriju motiviralo da se odlučno zauzela za pregovora s Hrvatskom?
SCHÜSSEL: Iako nemamo zajedničku granicu, za nas je Hrvatska susjed s kojim stoljećima živimo povezani u zajedničkom europskom prostoru. Potvrda je toga susjedstva i činjenica da se za lijepa vremena Hrvatsku može vidjeti sa štajerskih brežuljaka. Ne želim zatajiti ni simpatije ni naklonost Austrijanaca za Hrvatsku. O snazi tih veza govore i vrlo dobri gospodarski odnosi. Za nas je nedvojbeno da je Hrvatska oduvijek bila usmjerena k Europi. Upravo ta njezina europska usmjerenost od strateškog je značenja za stabilnost cjelokupnog Balkana. Hrvatsku treba istaknuti i kao svijetli primjer zemlje kojoj je pošlo za rukom iz tamnih sjena ratnog meteža, nakon raspada komunizma i Jugoslavije te prijelaznog razdoblja, postati demokratskom, europskom zemljom s tržišnim gospodarstvom. U svakom slučaju, odličan je primjer ostalim državama regije da, ono što je moguće u Hrvatskoj, mora biti moguće i u BiH, Srbiji i Crnoj Gori, Kosovu, Makedoniji i Albaniji. Kako vidite, ima dovoljno razloga zašto je za nas važno imati Hrvatsku u EU, a za Hrvatsku  pristupiti Uniji.

VL: Premijer Sanader i hrvatski građani posebno su zahvalili vama i ministrici Ursuli Plassnik na potpori pri otvaranju pregovora.
SCHÜSSEL: Prije svega, to je zasluga ministrice Plassnik, koja se mjesecima dosljedno trudila pronaći rješenje za otvorena pitanja. Njezina je ideja bila i osnivanje Radne skupine koja je, zapravo, otvorila Hrvatskoj izlaz iz slijepe ulice u koju je zapala 17. ožujka zbog nedostatne suradnje s Haaškim sudom te izvješća glavne tužiteljice Carle del Ponte. Uspostavom Radne skupine osiguran je nastavak dijaloga, aktualizirana su očekivanja EU u vezi s Hrvatskom te osiguran način predstavljanja hrvatskih postignuća, a to je na kraju dalo rezultate. Uz našu potporu, želim istaknuti i potporu iz pozadine, Mađarske, Slovačke, Slovenije, Poljske, Grčke i Italije. One su podupirale Hrvatsku iz strateških razloga dajući time znak zemljama u regiji da i za njih postoji europska perspektiva. Točno je da sam i ja djelovao iz pozadine. Često sam telefonski razgovarao s Ivom Sanaderom, ljetos sam bio u Splitu, iza kulisa sam razgovarao s Barrosom, Tonyjem Blairom i Finijem. Svi smo mi zajedno pomogli, no najveće zasluge pripadaju hrvatskoj Vladi i Hrvatima, koji žele ostvariti zacrtani strateški cilj.

VL: Iako ste opovrgnuli da su Hrvatska i Turska bile "u paketu" i da je Austrija popustila u vezi s Turskom tek nakon što je Hrvatska dobila zeleno svjetlo, mnogi u to još ne vjeruju. Zašto?
SCHÜSSEL: Ne znam. Možda je najvažniji dokaz to da smo još u prosincu 2004. odlučili da će najprije započeti pregovori s Hrvatskom, a pola godine poslije s Turskom. Nitko tko razmišlja objektivno ne bi mogao reći da je Hrvatska lošija od Turske. Zbog toga smo učinili velik ustupak, pristavši da pregovori započnu istodobno. Takav bi zaključak donio svatko tko logično razmišlja. Za obranu toga stava stvarno mi nije potrebna prijetnja ni uvjeti.

VL: Koja je buduća uloga Hrvatske u regiji?
SCHÜSSEL: Hrvatska je pozitivan primjer. Dovrši li uspješno započetu pomirbu, normalizaciju odnosa sa susjedima i povratak izbjeglica, bit će to njezin najveći doprinos budućnosti cijelog Balkana. Osim toga, Hrvatska u regiji dobiva na značenju. Njezini su gospodarski potencijali mnogo veći od, primjerice, slovenskih  za usporedbu, Slovenija je Austriji, s obzirom na trgovinski volumen, značajniji partner nego Rusija. Uvjeren sam da tu Hrvatska može još mnogo postići. Mora stvoriti odgovarajuće uvjete za strana ulaganja, poboljšati poduzetničku klimu te uspostaviti jasnu vlasničku regulativu.

VL: Kad bi Hrvatska mogla  ući u EU?
SCHÜSSEL: S rokovima sam oprezan jer sve ovisi o napretku tijekom pregovora. Namjerno ne govorim o datumu jer to budi očekivanja koja skreću pozornost s profesionalnog i mučnog posla koji slijedi. Poznato mi je da hrvatski pregovarači žele do europskih izbora 2009. završiti pregovore. Gledano tehnički, to je moguće, no to zahtijeva intenzivan rad. Otvaranjem pregovora s EU Hrvatska ulazi u najzahtjevniju fazu na putu prema članstvu, u kojoj mora uskladiti zakonodavstvo s europskim. Brzinu pregovora određuje potpuno prihvaćanje i provedba acquisa. Odlučujuće je objasniti stanovništvu da Hrvatska kao kandidatkinja pristupa EU, a ne obrnuto. To znači da se, isto kao i kod učlanjenja u neki klub, moraju poštovati vrijedeće pravne i statutarne norme. Kao i to da nije riječ o političkim pregovorima, nego o tehničkim pitanjima. Tehnički, za Hrvatsku to nije problem jer je njezin pravni sustav europski usmjeren.

VL: Može li Austrija i dalje pomagati Hrvatskoj?
SCHÜSSEL: Hrvatska mora sama sebi pomoći. Dovoljno je snažna za to. Hrvatski stručnjaci i političari, od predsjednika Mesića i premijera Sanadera do ministrice Kolinde Grabar-Kitarović, kao i mnogi drugi, obrazovani su europski profesionalci koji će dobro zastupati hravatske interese u EU. Na neformalnom summitu u Hampton Courtu zaključili smo da možemo pomagati iz pozadine savjetima i svojim pregovaračkim iskustvom. Spremni smo i naš "know-how" staviti na raspolaganje. Mađarska, Slovačka i Slovenija također su spremne pomoći...


Povrat imovine ugodno me iznenadio

VL: Kad je već riječ o postavljanju uvjeta, kako komentirate gestu hrvatske Vlade koja je upravo Austriji i njezinim državljanima dala prioritet pri isplati naknade za imovinu koju je nacionalizirala bivša Jugoslavija?
SCHÜSSEL: To je važna gesta koja pokazuje da Hrvatska ide putem sličnim austrijskom.
To je put pomirbe i izbavljujućeg sučeljavanja sa svojom prošlošću. Bio sam ugodno iznenađen jer o tome nikad nismo razgovarali. Hrvatska je tu odluku sama donijela i doista je ne treba povezivati s pregovorima za ulazak u EU. Što se tiče austrijskih žrtava nacionalsocijalističke diktature, Židova, Roma, Sintija i neistomišljenika tadašnjeg režima, koji su protjerani iz Austrije, treba istaknuti da je riječ o talentiranim i visokovrijednim ljudima koji predstavljaju strašan gubitak za našu zemlju. U Austriji danas nema nikoga tko bi takvo što branio.


Argumente svi čuju

VL: Uzimaju li velike zemlje brige i želje srednjih i malih zemalja ozbiljno?
SCHÜSSEL: Poučen iskustvom, mogu kazati: ako netko ima dobre argumente, onda ga se i sluša. Ja, primjerice, s zadovoljstvom slušam konstruktivan i humorom prožet način izlaganja mog malteškog kolege. Za te zemlje najvažnije je probuditi pozornost i pokazati da i one imaju nešto reći.


Moramo veslati u istom smjeru

VL: Kako EU, koju potresa ozbiljna kriza, ponovno usaditi u srca i glave europskog stanovništva?
SCHÜSSEL: Smatram da će pomoći široka informativna kampanja EU, pokrenuta pod sloganom "Europa sluša". Riječ je o euroautobusu koji krstari Austrijom i skuplja informacije o strahovima Austrijanaca. Kampanja potom ide i u ostale članice. Pokrećemo i veliku raspravu o Europi u kojoj će sudjelovati Günther Verheugen, Benita Ferrero Waldner, Wolfgan Schäuble, Ursula Plassnik, Ivo Vajgl i austrijski stranački čelnici. Moramo postati svjesni da smo u istom čamcu i ako želimo ići dalje, moramo veslati u istom smjeru.

ISTRAŽUJEMO

Kako početi investirati i planirati mirovnu? Evo zašto o tome trebate razmišljati već u dvadesetima

Rano počnite planirati mirovinu, pametno birajte investicije i budite dosljedni u svojim financijskim odlukama kako biste uživali u financijski stabilnijoj budućnosti, poručuju financijski stručnjaci i savjetuju početi sa štednjom već od prvog zaposlenja. Međutim, kako početi investirati i planirati mirovinu kada nam se teško uopće zamisliti u budućnosti, pogotovo ako smo tek u dvadesetima?

Pogledajte na vecernji.hr