Najteža bitka

'U trenutku moje najveće slabosti i borbe dugogodišnji dečko tražio je novu djevojku'

Foto: Privatni album
Dijana Bačani
Foto: Privatni album
Dijana Bačani
10.04.2019.
u 11:12
Bolest me naučila vjerovati kako je samo maleni postotak vrijedan. Znaju to oni koji su tu. Nisu mi govorili da me razumiju oni koji su ostali, ali od njih sam crpila snagu, njima sam se vraćala i oni su uvijek bili tu, piše Dijana Bačani iz okolice Ludbrega
Pogledaj originalni članak

Ovo nisam učinila nikad, niti sam ikad željela svoj život iznositi javno, ali danas zbog neizmjerne sreće koju osjećam želim ispričati svoju priču, tako je svoju ispovijest započela 28-godišnja Dijana Bačani iz okolice Ludbrega, koja je uspjela diplomirati psihologiju na Sveučilištu u Zadru usred najveće životne bitke sa zloćudnom bolešću.

Razmišljanja, poruke i pouke objavila je na svom profilu na Facebooku.

"U 27. godini oboljela sam od karcinoma debelog crijeva, i ni na trenutak nisam pomislila da je moj život stao, tog ponedjeljka 24. 4. 2018. godine. Željela ja to ili ne, život se okrenuo naglavačke. Neorganizirani život, fakultetske obaveze nezavršene, i plus dobila sam doživotnog (ne)prijatelja. Ali moj život i dalje je izgledao isto, izlazila sam s prijateljima, pila pivo, čak i zapalila pokoju cigaru, smijala se glasno, ne pokazujući nikom bol i nemoć koja se skrivala iza njega. Promijenilo me, odjednom život gledaš drugačije, drugačije vidiš sunce rano ujutro, drugačije vidiš ljude. One koji te sažalijevaju i one koji nikad nisu dozvolili da mi ijedna loša stvar prođe kroz glavu.

Bolest me naučila vjerovati kako je samo maleni postotak vrijedan. Znaju to oni koji su tu. Nisu mi govorili da me razumiju oni koji su ostali, ali od njih sam crpila snagu, njima sam se vraćala i oni su uvijek bili tu. Zbog njih je sve ovo danas, jedna "točka na i", i jedan završetak velikog dijela mog života i početak nečeg novog i velikog. Zato ne trošite svoje vrijeme na prijatelje i kolege koji su negativni, koji vas osuđuju i sišu energiju. Prestanite tražiti izgovore da zadržite te toksične ljude u svom životu. Neprocjenjiv je osjećaj obećavati drugima da će sve biti u redu, i da ću ja biti u redu, zaista ni na trenutak ne pomišljajući da bi moglo biti ikako drugačije.

U isto je vrijeme drugi dio mene odlazio 28 uzastopnih dana gore-dolje Bukovec - Zagreb, kako bi ispunila ono što je mog (ne)prijatelja trebalo maknuti od mene, radiokemoterapija. Zahvalna sam na divnim ljudima koje sam upoznala tamo. Znaš da si postigao nešto veliko kad te doktorica i sestra koju sretneš nakon nekoliko mjeseci ne zaborave i budu sretne i pozdrave te s rečenicom "svaka ti čast, o tebi ću pričati svima".  Nema veće sreće da samo tri dana nakon završetka kemoterapije stojim u dvorani sa svojom mentoricom i komisijom i pričam o eutanaziji... Ironično ali istinito...

Foto: Privatni album
Dijana Bačani

Diploma koju danas slavimo, tada sam držala u ruci. Nikom nisam dozvoljavala da me sažalijeva, i samo nekolicina ljudi može samo zamisliti što je prošla godina značila za mene. Dogodilo se nešto najljepše i najgore. Prolazilo je ljeto, uživala sam na moru, znajući da nakon toga moram u bolnicu. Samo dan prije odlaska u bolnicu uživala sam na hladnom pivu s ljudima koji su mi danas stranci, ali tada sam vidjela svijet u njima... Sad sam im zahvalna što više nisu dio mog života i što su time napravili mjesta za one s kojima gledam neki novi svijet. Nakon operacije slijedio je četveromjesečni ciklus kemoterapije...

U trenutku moje najveće slabosti i borbe moj dugogodišnji dečko tražio je novu djevojku, ljudi kojima sam vjerovala napuštali su me, dok su ljudi koje nisam poznavala postajali moj veliki oslonac... I nema veze što ću uskoro ponovno ići u bolnicu, ovu sreću nosim sa sobom. Dovoljan je osmijeh mojih roditelja, najveće i najsnažnije stijene koje su se mog (ne)prijatelja najviše plašile. Nema ništa ljepšeg nego vidjeti taj osmijeh. Zavoljela sam tog (ne)prijatelja, otvorio mi je oči, pokazao je ljude koji vrijede i koji će uvijek biti uz mene, a otjerao one koji nisu to mjesto niti zaslužili. Zahvalna sam mu, i ne znam kad će mi opet doći, ali svakako je napravio veliku čistku pogrešnih ljudi u mom životu.

Možda ovo nije najgori scenarij koji ste pročitali, ali dovoljan je da budete zahvalni na ljudima koje imate, na prijateljima koje cijenite, na familiji koja vam nikad neće okrenuti leđa, na poznanicima za koje nikad ne znate što vam mogu postati u životu. I na obrazovanju koje nikad ne prestaje. Zato uključite zabavu, smijeh i razigranost u svakodnevni život i one teške stvari će postati barem malo lakše. I zato uživam u životu usprkos mojoj bolesti i to mnogo više nego prije jer kao da je oblak podignut i konačno sam u stanju vidjeti što je zaista važno u životu", poručila je Dijana.

Pogledajte video o simptomima koji će vam otkriti imate li problema sa srcem:

ISTRAŽUJEMO

Kako početi investirati i planirati mirovnu? Evo zašto o tome trebate razmišljati već u dvadesetima

Rano počnite planirati mirovinu, pametno birajte investicije i budite dosljedni u svojim financijskim odlukama kako biste uživali u financijski stabilnijoj budućnosti, poručuju financijski stručnjaci i savjetuju početi sa štednjom već od prvog zaposlenja. Međutim, kako početi investirati i planirati mirovinu kada nam se teško uopće zamisliti u budućnosti, pogotovo ako smo tek u dvadesetima?

Ključne riječi
Pogledajte na vecernji.hr

Komentari 10

Avatar rubinet
rubinet
13:38 10.04.2019.

Dijana,puno zdravlja.

Avatar Strangethedreamer
Strangethedreamer
22:44 10.04.2019.

Treba razumjeti i ljude koje to preplaši. Ne treba ih toliko kritizirati.

BA
bakugan
22:16 10.04.2019.

Odlicne su te superkrizne situacije u zivotu.. Shvatis koliko si sam i koliko nisi sam..