U sitne sate na zračenje

Nije baš uobičajeno da pacijenti na terapiju dolaze kasno navečer, u 22, 23 sata, pa i ponoć. Pogotovu ne oboljeli od zloćudnih bolesti. Na splitskoj Onkologiji to je svakodnevica.

Zbog trajno pokvarene kobaltne bombe, Odjel već nekoliko mjeseci ima na raspolaganju samo jedan linearni akcelarator za radioterapiju. Kako je, na žalost, sve više pacijenata kojima je nužno zračenje, uređaj je u pogonu od 7 do 24 sata, svakog dana, osim subote i nedjelje. Radi se u tri smjene. Dnevno se prosječno obradi između 100 i 120 bolesnika.

Centar od ljubavi
Kako im prići, što ih upitati? Sa zebnjom smo se preksinoć oko 22 sata zaputili na Onkologiju. Zahvaljujući isključivo donacijama – prikupljeno je oko 20 milijuna kuna – i nesebičnom angažmanu voditelja Odjela prof. dr. Eduarda Vrdoljaka, na Firulama je nadograđena i u cijelosti renovirana zgrada stara više od tri desetljeća.

Uistinu “Centar od ljubavi”, kako je mnogi već zovu. Službeno će se otvoriti za nekoliko mjeseci, kad se sagradi pristupna cesta. No, u njoj se danonoćno radi. U čekaonici za radioterapiju, u podrumu, zatekli smo desetak pacijenata. Upaljen TV prijamnik. Tišina, svatko u svojim mislima. I svojoj boli. Ali i nadi.

– Ovdje sam 18. put. Moram primiti 25 zračenja. Dolazim svaku večer oko 21.30 sati. Tretman traje petnaestak minuta. Previše nas je. Sretan sam što sam uopće dobio termin – kaže Ivan Raulić, koji svake večeri na zračenje dolazi iz Makarske.

– Napišite kako je medicinsko osoblje ovdje predivno. Toliko su ljubazni, uljudni. Hrane me i toplim riječima, ubace i preko reda – ističe Raulić poručujući mjerodavnima da što prije pronađu novac za još koji linearni akcelerator.

– Imam tumor prostate. Nisu me operirali. Obavio sam 11 zračenja, čeka me još 14. Od šefa do čistačice na Onkologiji, svi su super. Ne mogu vam opisati kako se odnose prema nama. A nije im lako. Rade danonoćno za mali novac – kazuje Splićanin Mirko Vrljić.

I požrtvovnost liječi
Inženjeri medicinske radiologije Ivica Lisjak i Rosana Nikolić preksinoć su odrađivali treću smjenu, od 19 do ponoći. Profesionalci, ali jednostavno “zrače” ljubavlju toliko potrebnom najtežim pacijentima. Među njima i gospođi kojoj smo jedva povjerovali da ima 90 godina. Svake večeri dolazi na zračenje. Kaže da još želi živjeti život i da će joj sigurno biti dobro.

– Radimo do ponoći kako bismo pacijentima skratili vrijeme čekanja, muke, patnje i strah. Sretni smo kad možemo nekome pomoći i u kasnim noćnim satima. U našem društvu još ima ljubavi i požrtvovnosti – kaže dr. Eduard Vrdoljak, šef splitske Onkologije.

U borbi protiv raka problem je, kaže, manjak zdravstvene prosvijećenosti. Kad bi se broj pušača smanjio 15 posto, puno bi se učinilo. Ljude treba učiti kako zdravo živjeti, a kad obole, učiti ih kako se s tim nositi...