Kristina Kuzmič

U roditeljstvu je važno pripisati sebi više zasluga nego kritika

Foto: Privatni album
Kristina Kuzmič
Foto: "Drži se", knjiga Kristine Kuzmič
Kristina Kuzmič
Foto: Privatni album
Kristina Kuzmič
Foto: Privatni album
Kristina Kuzmič
Foto: Privatni album
Kristina Kuzmič
26.02.2021.
u 19:13
Knjiga “Drži se” Kristine Kuzmič, Osječanke u Americi koju prati tri milijuna ljudi, stiže pred domaće čitatelje
Pogledaj originalni članak

Na društvenim mrežama Kristinu Kuzmič prati gotovo tri milijuna ljudi. Njezine snimke o roditeljstvu, kulinarstvu i životu općenito dosad su pregledane više od milijardu puta. Razlog njihove popularnosti jest taj što Kristina ne prikazuje svoj život kao život iz reklame, a vlastitu životnu priču kao pravocrtnu priču o uspjehu. Teško je i bit će teško, ali nada uvijek postoji, a uz smijeh sve bude lakše...

Naposljetku, ova 40-godišnja Osječanka s američkom adresom svoja je promišljanja o životu ukoričila u hvaljenoj knjizi “Drži se” koja, u izdanju Profila, 1. ožujka stiže i pred hrvatske čitatelje. Na izuzetno nepretenciozan, duhovit i inspirativan način, Kristina u knjizi govori o odlasku u SAD tijekom rata u Hrvatskoj, o sebi kao djevojčici koja se u najosjetljivijoj dobi pokušava uklopiti u stranoj zemlji, o sebi kao mladoj ženi, bez sigurnog zaposlenja koja je postala samohrana majka dvoje djece, o ponovnom vjenčanju i balansiranju u odgoju dvoje tinejdžera i malog djeteta i karijere te o tome kako je privukla pozornost slavne Oprah Winfrey i postala pobjednica njezina televizijskog natjecanja. O svim važnim lekcijama koje je iz toga izvukla, govori i u intervjuu za Večernji list.

Možete li nam ukratko predstaviti svoju knjigu “Drži se”?

Moja knjiga govori o nesavršenoj osobi u nesavršenom svijetu. Ona je za svakoga tko osjeća da život nije ispao onako kako je isplanirao, za onoga tko se osjeća nedostatnim, koga more brige, bori se s osjećajem krivnje, boji se biti autentičan. Knjiga obuhvaća različite teme, borbe kroz koje svi prolazimo, ali je isto tako puna humora jer za mene je humor poput lijeka. Nudim vam osobne priče iz svog života i nadam se da će se svi koji pročitaju ovu knjigu osjećati manje usamljeno te da će im dati više samopouzdanja i hrabrosti.

Što vas je navelo da s 14 godina napustite Osijek i otpočnete novi život preko oceana?

Moj je tata dobio ponudu da jedan semestar predaje na postdiplomskom fakultetu u Americi, pa smo kao obitelj otišli u Boston. No zbog rata u Hrvatskoj, ostali smo dulje nego što smo planirali. Moji su se roditelji nakon nekoliko godina vratili u Hrvatsku, kao i moja mlađa sestra, koja danas živi s obitelji u Zagrebu.

Kako su izgledali prvi dani na američkom tlu?

Bila sam nezgrapna, nesigurna tinejdžerica koja se pokušavala prilagoditi novom svijetu i uklopiti u strano društvo. U meni su se borili mnogi različiti osjećaji, a zbog nedovoljne zrelosti nisam znala kako se s njima nositi. Srećom, uključila sam se u kazališnu grupu u svojoj školi i ona mi je pružila sigurno mjesto da budem otkačena te mogućnost da sebe i svoje osjećaje izrazim na kreativan, zdrav način.

Vaš je životni put bio trnovit, a više puta suočavali ste se i s teškim udarcima. Koji su to bili izazovi, lijepi i manje lijepi događaji koji su vas obilježili?

Nakon što sam napustila prvi brak, snašle su me financijske teškoće i to je bilo vrlo stresno. Ali depresija u koju sam upala bila mi je najveća prepreka. Došla sam do točke da sam se osjećala potpuno bezvrijednom i neshvaćenom, pa sam čak pomišljala da bi mojoj djeci bilo bolje bez mene. Morala sam se jako potruditi i uporno raditi da nađem ozdravljenje i radost. No te životne teškoće pomogle su mi da se lakše nosim s drugim teškoćama koje mi je život nenadano donio kasnije, poput spontanog pobačaja blizanaca ili kako pomoći mojim tinejdžerima u nekim doista teškim iskustvima. Jednom kada prođete kroz vrlo teške dane, shvatite tri stvari: prosječni dani su zapravo nevjerojatno dobri dani, okrutni dani u životu manje su okrutni kada nismo okrutni prema sebi i sposobni smo za puno više nego što smo toga svjesni.

U 30-ima ste postali uspješna vlogerica. Kako i zašto ste se odlučili upravo na tu vrstu biznisa?

U početku je to bio samo hobi. Nisam mislila da će se pretvoriti u karijeru. Morala sam svojoj kreativnosti dati oduška, a istovremeno sam željela podijeliti svoje borbe i svoju priču jer mi je dosadilo gledati ljude koji se pretvaraju da imaju savršeni život. Kroz moje video zapise uvijek sam željela drugima biti ono što je meni trebalo kada sam bila na dnu – unijeti malo nade i humora u ovaj svijet i pomoći ljudima da se osjećaju manje usamljeno.

Prvi video uradci bili su posvećeni majčinstvu. Što ste savjetovali roditeljima i koji su najvažniji savjeti koje ste dali svojoj djeci?

Savjet koji pokušavam dati roditeljima više se tiče toga kako da se odnose prema sebi nego kako da se odnose i odgajaju svoju djecu. Roditeljstvo može biti doista komplicirano i emocionalno iscrpljujuće. Važno je pripisati si više zasluga nego kritike i više milostinego osude. Naša djeca nas promatraju i naučit će više gledajući nas kako živimo i kakvi smo prema sebi nego od bilo koje prodike koju im uputimo. Tu istu poruku pokušavam dati svojoj djeci – ljudi ste. Griješit ćete.

Kako je došlo do suradnje s Oprah Winfrey?

Ukratko, godinama unazad, kada nitko nije znao tko sam i prije nego što sam imala pratitelje na društvenim mrežama, snimila sam kuharske videouratke, pa sam bila izabrana natjecati se u njezinu reality showu u kojem se tražila sljedeća TV zvijezda. Ne nadajući se i u totalnom šoku, pobijedila sam na natjecanju i Oprah mi je jednu sezonu dala kuharski show na svom kanalu.

Kako ste uspjeli privući više od tri milijuna pratitelja na društvenim mrežama?

Ne znam kako drugi privlače pratitelje, ali meni je pomoglo to što nisam usredotočena samo na pridobivanje sljedbenika. Ja nastojim biti autentična i dijeliti svoju priču. Svaki put kad nisam bila autentična, nisam uspjela. Stoga bi moj savjet bio: nemojte se uspoređivati ili natjecati s drugima jer će vam to samo odvratiti pažnju. Usredotočite se na svoje snage da biste mogli otkriti kako svoje talente i strasti pretvoriti u svrhu. A onda budite tvrdoglavi, ali fleksibilni!

Na društvenim mrežama priznali ste da uzimate antidepresive. Kakve su bile reakcije?

Bilo je jedno vrijeme u mom životu kada sam uzimala antidepresive i to sam javno rekla jer mi je dojadila stigma vezana za mentalno zdravlje. Većina ljudi bila je zahvalna što sam o tome javno govorila, ali bilo je i onih koji su me pokušali posramiti. Ako netko, primjerice, ima problema sa srcem, bi li ljudi kritizirali tu osobu zbog uzimanje lijekova? Nadam se da ne! Pa ipak, na uzimanje lijekova za mentalnu bolest gleda se kao nešto sramotno. U svijetu bismo imali puno manje problema, i manje samoubojstava, da se na mentalne bolesti prestane gledati s prijezirom i da se ozbiljnije shvate.

Borite li se i dalje s negativnim osjećajima ili su teška razdoblja iza vas?

Čovjek sam. Uvijek ću imati borbe, uvijek ću imati loše dane. Ponekad očekujemo da ćemo na kraju doći do točke kada će svi teški dani biti iza nas, ali to je nemoguće postići i samo nas omete da tražimo dobro u onome u čemu smo sada. I premda nije svaki dan dobar, ima nečega dobroga u svakome danu.

Kako danas izgleda vaš privatni život s drugim suprugom, s kojim ste i treći put postali majka?

Obitelj mi je na prvom mjestu, pa se suprug i ja trudimo da naš odnos i odnos s našom djecom stalno napreduje. Moj muž jako podržava moj posao. On je vjerovao u moje snove prije nego što me je itko pratio na društvenim mrežama. Uz to, stvarno volim biti mama! Svako od moje troje djece nevjerojatno je različito i svako dodaje nešto jedinstveno našoj obitelji. Od svoje troje djece puno sam naučila.

Koliko često dolazite u domovinu i pratite li aktualnu društvenu ili političku situaciju?

Pratim razne hrvatske stranice na društvenim mrežama i pokušavam biti u toku s onim što se tamo događa. Volim posjećivati Hrvatsku, nadam se da ću moći ponovno doći ovog ljeta, ali nisam sigurna bih li se ikad zauvijek vratila. Ovisilo bi o tome gdje će moja djeca završiti. Planiram jednog dana biti jako uključena baka, hrvatska baka koja će razmaziti svoju unučad puno više nego što je razmazila svoju djecu.

Možete li reći da danas uistinu živite svoj američki san?

Američki san je uvjerenje da svatko, bez obzira na to gdje je rođen ili kojoj klasi pripada, može postići svoju verziju uspjeha, pa u određenom smislu da, ja živim američki san. Naporno sam radila da bih stigla tu gdje jesam i dalje naporno radim jer ne mislim da je “san“ odredište do kojeg stižete. Mislim da je to nešto na čemu stalno trebate raditi.

Imate li kakvu motivacijsku poruku za sve one koji su pomalo izgubili nadu?

Nekima od vas život je donio velike teškoće za koje ste mislili da ih nećete moći prebroditi, no ipak ste nekako prebrodili. Uzeli ste teškoću i pretvorili je u nešto izvedivo. Najvažnije je da toga budete svjesni i da ne previdite sve što ste postigli. A onda, kako pišem u svojoj knjizi, nemojte dozvoliti da vas nekoliko stvari koje su potpuno van vaše kontrole, u potpunosti kontroliraju. Učinite najbolje što možete s onim što imate, imajući na umu da vaše najbolje neće izgledati jednako svaki dan. I to je više nego u redu. Sve dok se budete kretali naprijed, doći će najzad bolji dani.

VIDEO Od 12. veljače do 15. svibnja posjetite izložbu "Hrvatska svijetu"

Ključne riječi
Pogledajte na vecernji.hr

Komentari 1

Avatar Trpimir
Trpimir
20:39 26.02.2021.

Doci u Usa kao kcer sveucilisnog profesora mi se ne cini tako strahovito tezak i mukotrpan pocetak, a niti ne znam za nekoga rodjenog u obitelji sveucilisnih profesora da pere stube ili da guli krumpire, dajte najte...