Dva i pol sata trebalo je Sanji Ševarević iz Križa da 13 pasa iz svoje kuće u koju su stizali procjenitelji premjesti na sigurno, u stan udaljen nekoliko stotina metara.
Kako bi izbjegla da pse koje je spašavala s ulice sediraju i time im možda ugroze i život, a upravo to pisalo je u obavijesti pristigloj sa suda na kojem se vodi ovršni postupak, pronašla je rješenje koje nije bilo lako provesti. Nije bilo nikoga da joj pomogne, jer svi su radili.
– Sva sreća, svi psi preživjeli su i vrućinu i boravak u nepoznatom prostoru. Znali su da se nešto događa čim sam s prvim psom krenula iz kuće. Najstarija Azra, za koju sam mislila da će joj biti najteže, pokazala se kao najbolja. Cvilja je jako plakao i cvilio, više nego inače, i stalno sam ga morala smirivati i govoriti mu da će sve biti u redu. Mile nije uopće htio hodati, njega sam nosila i do stana i kad smo se vraćali kući – priča nam S. Ševarević. U stanu su psi bili pristojni, i susjedi su joj potvrdili da ih se uopće nije čulo dok je nije bilo, no u očima im se vidio strah.
– U kući je procjenitelje dočekala moja mama. Kaže da građevinski vještak nije bio ni u podrumu, a ni na dvorištu. To samo znači da su psi mogli ostati u kući, onako kako sam i predlagala, no za to nije bilo sluha – kaže gospođa Ševarević. Dodaje da pse ne bi mogla premjestiti bez pomoći volontera iz Ivanić Grada, od kojih je dobila ogrlice i lajne.
A da psi bolje razumiju nego ljudi potvrđuje i povratak kući. Sve je bilo puno lakše, kaže S. Ševarević, točno su znali da se vraćaju u svoj dom. Koliko su vezani pokazao je Đuro – nije prestao lajati sve dok se vrata kuće nisu zatvorila nakon što je u nju ušao i 13. pas.
Čestitam , svaka joj čast.