U Crkvi dobrim dijelom vlada toksični strah od svijeta

rkva je ili organizirana po nadahnuću Svetog Duha ili nije Crkva. Krist je apostolima da mandat da ono što je zavezano na zemlji bude zavezano i na nebu. Tako da je pitanje samo jesno: Vjerujemo li da su istine kršćanske vjere sdržane u Aposotolskom vjerovanju - zasita istine ili ne vjerujemo. Meni demokratičnost u Crkvi ne nedostaje, meni u Crkvi nedostaje samo povjerenje u sakramente i u nadahnuće Duha svetoga. A jesmo li se mi kršćani kao, novozavjetni narod izabrani, odmetnuli i čeka li vinograd koji je nama dan na upravljanje sudbina onog starozavjetnog koj je najavio Izajija (iz 5, 1-7): "...o sad ću vam reći što ću učiniti od svog vinograda: plot ću mu soriti da ga opustoše, zidinu razvaliti da ga izgaze. U pustoš ću ga obratiti, ni obrezana ni okopana, nek u drač i trnje sav zaraste; zabranit ću oblacima da dažde nad njime. ..." vjerojatno jesmo, vjerojatno čeka.

da se KC nije prilagođavala duhu vrimena, ne bi opstala do danas...surađivali su sa fashistima kad im je odgovaralo, posli rata su surađivali sa demokršćanima, a danas idu ruku pod ruku sa ljevičarima i liberalima...Vatikan ima najinteligentniju i najlukaviju diplomaciju i u tome može biti uzor svima...to vam je ta tipična talijanska fleksibilnost i prilagidljivost različitim situacijama i ljudima nužna za preživljavanje...tko se ne zna prilagođavati, ne zna ni živiti