Trebamo li se bojati crnih dostavljača ili se trebamo bojati sebe, stvarnih dostavljača crnila po svijetu

E, baš je dobro da još ima ovako hrabrih i istinu izreći spremnih građana koji će obojadisanim dođošima sasuti sve u lice. "Ovo je naša zemlja, Hrvatska, ovo je Europa. Za bijele ljude, a ne za crnce", tumačio je strpljivo Ibermenš, domaći obični, Untermenšu, gostujuće nepripadajućem. Stvarno, crnci u Europi? Pa gdje to ima?!! Najezda došljaka u Europu, u kolijevku reda, poštenja, kršćanstva, daltonizma postala je neizdrživa. Sve ih je više po ulicama. Neke čak i ne uspijevate prepoznati. Recimo, Hrvate u Njemačkoj ili Irskoj. Srećom, tu su Indijci i svi oni malo osunčaniji što tako grubo narušavaju idiličnost našeg načina života. Ma što vam je. Nema do bijele rase. Svaki drugi pigment nas ugrožava. Može nam donijeti viruse, ratove, može u našu nevinost uvesti naviku pljačke i prevare, može naplatu crkvene desetine pretvoriti u naplatu stotine. Mogu nam donijeti sve što kao civilizacija ne da nismo imali namjere "darovati" drugima, nego smo i sebe same poštedjeli od toga. I sad, zamislite, horde dostavljača na biciklima i ponekom mopedu harače našim kvartovima u potrazi za zadnjim znakovima europski bjelačkog stila da ga sataru uzimanjem sjajno plaćenog posla našim ljudima, bijelim Hrvatima koji još nisu rodnu grudu stigli zamijeniti azilom u nekoj od europskih samoposluga. Kako samo to izdržavamo? Pa zato što smo dobri, zato što smo katolici, zato što smo Europljani i zato što smo bijelci. E da, i zato što smo heteroseksualci. Gejevi među nama... ufff. Da bar oni mogu nositi neke prsluke s velikim slovima.