To da se liječnici igraju policajaca nije 
pravi put

Nakon što se drogirani vozač zabio u auto na naplatnim kućicama lanjskog ljeta u Svetoj Heleni, njegova je liječnica platila kaznu jer nije prijavila policiji izmjenu njegova zdravstvenog stanja. Da im se ne dogodi takav scenarij, obiteljski liječnici počeli su revno provoditi zakonske odredbe. Tako je u nekoliko mjeseci, zajedno sa zakonskim izmjenama, policija dobila eksploziju takvih prijava.

U pet mjeseci prijavljeno je više od 8000 ljudi! Ukupno je to lani gotovo deset tisuća prijavljenih vozača, a samo godinu prije bilo ih je tek nešto više od tisuću. Je li to pratilo pad broja nesreća, teških nesreća i stradanja? Ne znamo. Sudeći po užasnim tragedijama na cestama, ne bi se reklo. No, ono što znamo i što se stalno ponavlja jest da – ne valja zakon. I to je tako često u Hrvatskoj pa se više nitko i ne zamara kada netko upozorava na loše zakone... 
Sasvim opravdano, obiteljski su liječnici zavapili da je nepravedna isključivo njihova odgovornost, a pacijente odnosno građane ionako nitko ništa i nije pitao. Policija u konačnici mora odraditi sve te prijave pa je trećini prijavljenih vozača lani oduzeta dozvola.

Treba pritom napomenuti da je najvećem broju oduzetih dozvola razlog to što vozači nisu obavili izvanredni zdravstveni pregled. Je li to neposluh ili matematika “budem sutra”, pokazat će vrijeme. No, revno će se prijavljivanje nastaviti jer se nakon svih najava promijenilo zapravo nije ništa. Svaka je dijagnoza praktički sumnjiva.

Do apsurda je dovedeno nešto što bi trebalo biti razumna prevencija i briga o sigurnosti u prometu. Odgovornost je liječnika (ne samo obiteljskog) da upozori pojedinca da trenutačno ili možda za stalno više nije sposoban za vožnju.

A potom je odgovornost istog tog pacijenta/vozača da prihvati stanje stvari i, poput Britanaca, potpiše da je primio to na znanje i u skladu s time se i ponaša.

Ispravan put sigurno nije da se liječnici igraju policajaca, a da policajci barataju dijagnozama vozača.