Koliko zarađuju Nijemci? Pogledajte najnovije podatke o plaćama

Nova obrada Instituta za istraživanje tržišta rada i zanimanja (IAB) iz Nürnberga. Njihov monitor plaća omogućuje pregled prema dobi, spolu, obrazovanju, radnom vremenu, ali i prema kućanstvu — žive li u njemu djeca ili ne. U analizu su ušla tri vala ankete IAB-OPAL iz 2025., sa po nekoliko tisuća zaposlenih u punom ili nepunom radnom vremenu, pozvanih na temelju podataka Savezne agencije za rad.

Zaposleni su podijeljeni u deset jednakih skupina, prema mjesečnoj bruto plaći. U najnižem decilu prosjek je 1053 eura, u najvišem 7907 eura. U donjem dijelu ljestvice rast plaće usko prati rast sati. Već u trećem decilu prosječno radno vrijeme iznosi 36 sati tjedno, dakle blizu punog radnog vremena. Nakon toga sati i dalje rastu, ali sporo, do oko 39 sati u najbolje plaćenom desetom. Spiegel napominje da je riječ je o plaćenim satima, ugovorno vrijeme plus plaćeni prekovremeni, a ne o stvarno odrađenim. Kod viših plaća prekovremeni su češće „uključeni u plaću“, a udio neplaćenog dodatnog rada raste prema vrhu. 

Razlike po spolu i roditeljstvu su velike. U najnižem desetom gotovo je 80 posto žena, u najvišem više od 80 posto muškaraca. Dva su zaključka. Prvo, velik dio jaza dolazi iz podjele uloga u obitelji. Udio muškaraca s djecom u kućanstvu raste s visinom plaće; u najbolje plaćenom desetom oni su s 44 posto najveća skupina. Udio žena s djecom gotovo stalno pada; u najbolje plaćenoj četvrtini čine samo pet posto. "Muškarci često preuzimaju ulogu glavnog hranitelja. Žene s djecom obično su u donjim decilima plaća. Pritom je riječ, u pravilu, o razmjerno malom broju sati u modelu dopunske zarade", kaže ekonomist Enzo Weber, koji je analizu radio s kolegom Hermannom Gartnerom.

Drugo, jaz ostaje i kad u kućanstvu nema djece. U gornjoj polovici raspodjele udio muškaraca bez djece oscilira između 35 i 40 posto, a udio žena bez djece ravnomjerno pada, s 40 posto u najnižem na 12 posto u najvišem decilu. To može biti znak opće diskriminacije u plaćama, ali i dugog traga tradicionalne podjele uloga. Kad žena skrati radno vrijeme kad postane majka, gubitak se ne zaustavlja dok je djeci potrebna skrb. Nastavlja se, pa i raste, kad djeca odrastu i odu iz kuće. Prekinuta karijera prati majke do mirovine.

Savezna vlada je usvojila reformu poreza na dohodak. Stupa na snagu u dva koraka, 2027. i 2028., i treba rasteretiti prije svega obveznike s malim i srednjim primanjima te one s djecom. Ušteda nije velika: 2028. u odnosu na 2026. nominalno oko deset milijardi eura. Istodobno reforma zdravstvenog osiguranja, također već na stolu kabineta, određenima povećava teret. Dobro plaćenima dizanjem gornje granice za obračun doprinosa. Parovima u dobrovoljnom modelu jednog hranitelja time što će dosad besplatno osigurani bračni partneri plaćati doprinos. Slično se očekuje i kod njege.

U mirovinskoj reformi mogla bi pasti mirovina bez umanjenja nakon 45 godina staža, tzv. „mirovina sa 63“. Sindikati i premijeri i CDU-a i SPD-a protive se. 

Raspodjela plaća po kvalifikaciji pokazuje ono što se očekivalo. Visina zarade snažno ovisi o formalnom obrazovanju. U najbolje plaćenom desetom 62 posto ima visoku školu. Kraće uplaćuju u mirovinski fond, ali svaki mjesec znatno više od onih sa strukovnom spremom. Sustav je građen tako da visina mirovine prati ukupne uplate kroz cijeli radni vijek, ne samo njegovu duljinu.

Ipak, i sa srednjom kvalifikacijom može se vrlo dobro zarađivati. U najvišem decilu 37 posto nema fakultet; u devetom su više od polovice. Studije pokazuju da velik dio onih koji dosad koriste mirovinu bez umanjenja pripada dobro plaćenima sa strukovnom spremom koji u karijeri nisu bili pretjerano fizički opterećeni. Dobili bi još dvije godine visoke mirovine koju su zaradili. Raspodjela plaća stoga može služiti i kao argument za zadržavanje te mirovine,  ali još više za to da se rani odlazak jače veže uz stvarnu opterećenost posla.

IAB-ov ekonomist Weber daje mješovitu ocjenu. "Tko može puno pridonijeti društvu, neka to i učini", kaže. Pitanje je što je pravedno prema učinku i prema opterećenju. "Jako uvažavanje djece u poreznoj reformi u tom je smislu dobar korak", dodaje. Dizanje granice za doprinose u zdravstvu vidi kritičnije, "jer to plaćaju oni koji zbog djece ovise o zakonskom zdravstvenom osiguranju, dok su se drugi davno sklonili u privatno".

Video