Željko Kerum, splitski poduzetnik i bivši gradonačelnik, uhićen je u srijedu u Veloj Luci u sklopu akcije povezane s "aferom Konoba Pršut", a vijest o njegovu privođenju odjeknula je Dalmacijom kao podsjetnik na turbulentnu karijeru čovjeka koji je postao simbolom tranzicijskog uspjeha, političke moći i spektakularnog poslovnog sloma. Njegov životni put, koji je započeo u siromaštvu Dalmatinske zagore, a doveo ga do vile na Mejama i gradonačelničke fotelje, predstavlja arhetipsku priču o ambiciji, beskrupuloznosti i isprepletenosti privatnih interesa s javnom funkcijom.
Rođen 25. rujna 1960. u Splitu, Kerum je djetinjstvo proveo u Ogorju, selu podno Svilaje, gdje je njegova obitelj živjela skromno. Otac Josip, bravar po struci, godinama je radio u inozemstvu, od Šri Lanke do Njemačke, kako bi prehranio suprugu Katu i petero djece, dok je majka vodila brigu o poljoprivredi i stoci. Preseljenje u Split 1974. godine radi upisa u srednju tehničku školu, gdje je stekao zvanje strojarskog tehničara, bio je prvi korak koji će ga odvesti daleko od seoskog života.
Rane osamdesete godine prošlog stoljeća zatekle su ga za upravljačem bagera u splitskoj tvrtki Melioracija, a posao ga je odveo i u Irak, gdje je, kako je kasnije volio isticati, gradio bunkere za Sadama Huseina. Bio je to period stjecanja iskustva, ali i shvaćanja da se veliki novac ne zarađuje radom za drugoga.
Krajem osamdesetih vratio se na splitsku Rivu, gdje je neko vrijeme preživljavao prodajući ribu. Upravo ondje upoznao je i svoju prvu suprugu Ankicu Lalin, tada mladu pripravnicu na sudu. Vjenčali su se 1989. godine, a u prizemlju obiteljske kuće na splitskim Brdima, Kerum otvara svoju prvu trgovinu. Bio je to početak poslovnog carstva koje će rasti nevjerojatnom brzinom.
U samo nekoliko godina otvorio je još pet dućana, a pravi uzlet započeo je 1996. otvaranjem prvog velikog supermarketa u Lori. Njegov poslovni instinkt bio je nepogrešiv; osjetio je priliku i u ostacima propalog socijalističkog giganta Jugoplastike, koje je kupio 2003. godine. Na mjestu srušene tvornice niknuo je 2007. trgovački centar Joker, nazvan po sinu Jošku, tada najveći u Dalmaciji i kruna njegova poslovnog uspjeha.
Na vrhuncu moći, Željko Kerum je u svojim tvrtkama zapošljavao više od 1000 ljudi, a imovina mu se procjenjivala na 200 milijuna eura. Postao je sinonim za bogatstvo, a njegov ekstravagantni stil života, koji je uključivao luksuzne jahte i famozni Maybach parkiran usred trgovine, fascinirao je javnost. Uz njega je cijelo vrijeme bila sestra Nevenka Bečić, koja je vodila ključne financijske poslove. No, poslovni uspjeh nije mu bio dovoljan.
Godine 2009. odlučio se na dotad nezamisliv potez - ulazak u politiku. Kao nezavisni kandidat, s populističkom retorikom "narodnog čovika" i napadima na "kokošare" iz Liste Veloga Mista, pomeo je konkurenciju i u drugom krugu pobijedio SDP-ovog Ranka Ostojića, postavši gradonačelnik Splita. Njegova pobjeda bila je politički potres koji je označio početak jedne od najbizarnijih epizoda u povijesti grada. Sestra Nevenka postala je predsjednica Gradskog vijeća, a ubrzo je osnovana i Hrvatska građanska stranka (HGS), čime je obitelj Kerum u potpunosti preuzela kontrolu nad gradom.
Njegov četverogodišnji mandat bio je obilježen ispreplitanjem javnog i privatnog do neslućenih razmjera. Split je tretirao kao vlastitu imovinu, a gradski projekti često su se poklapali s njegovim poslovnim interesima. Mnogi su ga kritizirali kako je zapadna obala betonirana šetnica bez jasne vizije, i postala je simbolom njegove vladavine, kao i kontroverzni pokušaj gradnje na Prvoj Vodi unutar park-šume Marjan, što su zaustavili prosvjedi građana. Uhljebljivanje rodbine i prijatelja u gradske tvrtke i institucije postalo je pravilo, a nedostatak stručnosti nadomještala je odanost.
Ironično, dok je njegov politički utjecaj rastao, poslovno carstvo počelo se urušavati. Globalna kriza teško je pogodila njegov nekretninski portfelj, a banke više nisu bile susretljive. Projekt obnove kultnog hotela Marjan, koji je preplatio i navodno kupio "u kešu", postao je financijski uteg koji ga je povukao na dno. Dugovi su se gomilali, tvrtke su odlazile u blokadu, a stotine dobavljača ostale su bez svog novca, što je dovelo do poznate splitske uzrečice: "Dabogda ja propao kao Kerum".
Istodobno, njegov privatni život bio je jednako buran. U listopadu 2009., u televizijskoj emisiji uživo, šokirao je javnost priznanjem da se nakon 19 godina braka razvodi od supruge Ankice jer je pet godina bio u tajnoj vezi s 24 godine mlađom Fani Horvat, koja je u tom trenutku čekala njihovo dijete. S Fani, s kojom se vjenčao 2013. u Rimu, dobio je još dvoje djece, uz dvoje koje ima iz prvog braka.
Život na visokoj nozi unatoč stečaju
Unatoč službenom stečaju tvrtke Kerum d.o.o. krajem 2018. godine i dugovima koji su se, prema nekim procjenama, mjerili u stotinama milijuna eura, Željko Kerum nikada nije prestao živjeti na visokoj nozi. Dok su njegovi vjerovnici propadali, on je nastavio voziti skupe automobile i uživati u luksuznoj vili na Mejama. Ključnu ulogu u spašavanju obiteljske imovine odigrali su članovi njegove obitelji, posebice nećak Igor Sapunar. Kroz stečajne postupke i mrežu povezanih tvrtki, atraktivne nekretnine poput poslovnih prostora i zemljišta vraćene su pod obiteljsku kontrolu, čime se izbjeglo njihovo unovčenje za podmirenje dugova.
- Supruga i ja imamo 330 turističkih kreveta, u Rogoznici i Splitu. Imamo dva-tri građevinska projekta, jedan od njih je i Lora. Imamo proizvodnju namještaja u Benkovcu i Kaštelima. Uglavnom, posao je puno manji i jednostavniji. Turistički dio, hotelijerski, vodi moja supruga, u to se ne miješam. Ona to radi uspješno, firma radi dobro i ostvaruje dobit. Ja imam građevinsku tvrtku i bavim se građevinskim radovima – govorio je za Večernji list ujesen 2018. godine prije izbora Kerum.
Nakon gubitka gradonačelničke pozicije 2013. godine, Kerum nije nestao s političke scene. Njegov HGS postao je ključan koalicijski partner HDZ-u, kako na gradskoj, tako i na županijskoj razini, osiguravajući mu kontinuirani utjecaj i mogućnost trgovine. Iako je dva puta neuspješno pokušao ponovno postati gradonačelnik, njegova politička moć ostala je nesrazmjerna stvarnoj podršci birača.
Odgovor zastupnici na pitanje "Što ćete učiniti s lošim ulicama u Splitu?", kada je bio gradonačelnik: Znam kako se osjećate, gospođo, vi vozite Fiat Punto, a ja Ferrari, pa mi vožnja uzrokuje otkazivanja bubrega!