Uoči najavljenog obraćanja Donalda Trumpa američkoj naciji, u emisiji na Večernji TV-u s novinarkom Deom Redžić razgovarao je komentator i reporter Hassan Haidar Diab. Komentirao je ključne dileme oko američko-izraelskog rata protiv Irana: ide li sukob prema smirivanju ili eskalaciji, postoji li uopće izlaz za Washington, što znači zaoštravanje oko Hormuškog tjesnaca te je li došlo do potpune promjene ciljeva rata. Analizirali smo i ulogu Benjamina Netanyahua, stanje u Iranu te sve vidljivije pukotine u američkoj strategiji. "Od Trumpa možemo očekivati svašta. Može reći da je rat praktički završen i da će stati, može najaviti pripreme za kopnenu operaciju, može govoriti o smanjenju tenzija, ali i dodatno eskalirati. S druge strane, jučer sam pratio govor Benjamina Netanyahua koji je zvučao kao predizborni skup. Govorio je čak da Božja ruka dominira u Iranu, a ne izraelska vojska, i sugerirao da se rat približava kraju.“
No, ističe, realnost na terenu pokazuje nešto sasvim drugo. „Oni više nemaju stvarne vojne ciljeve. Bombardiraju tvornice lijekova i civilnu infrastrukturu. Donald Trump nema izlaza. On govori da je ubio ajatolaha i srušio vlast, ali što je zapravo napravio? Doveli su još radikalnije ljude. Mlađi krug oko režima je tvrđi i radikalniji od prethodnog. Trump više ne govori o rušenju režima. Sada govori o Hormuškom tjesnacu. Ali taj tjesnac je bio otvoren dok nisu napali. Problem nije tehnički nego politički. On je zaglavio u živom pijesku i mora pronaći izlaz. Želi pod svaku cijenu zaustaviti rat.“ No uvjeti koje Washington postavlja Teheranu, smatra, nemaju realnu osnovu. „Traži da Iran praktički kapitulira – da odustane od nuklearnog programa, balističkih raketa i proizvodnje dronova. To su nebulozni uvjeti. To znači da Iran ostaje na nuli. To se neće dogoditi.“ U takvim okolnostima, upozorava, svaka nova eskalacija nosi ozbiljne posljedice.
„Ako Trump krene u ograničenu kopnenu operaciju, to će biti strateška pogreška.“ Jedna od ključnih točaka sukoba je Hormuški tjesnac, a Iran je već signalizirao da će uvesti svojevrsnu kontrolu nad prolazom i naplaćivati promet brodovima. „To nije pitanje da netko uključi prekidač i otvori prolaz. To mora biti politički dogovor. Trump sada vidi da je zaglibio i da nema jednostavno rješenje.“
U tom kontekstu posebno kritizira Trumpovu retoriku. „On nije vjerovao da će doći do ove situacije. Njegova retorika je cijelo vrijeme bila – mi smo najjači, mi dominiramo. Ali ovakvi sukobi se ne rješavaju na taj način. Uz dužno poštovanje američkoj naciji, ne znam gdje taj čovjek živi. U jednom intervjuu pet puta promijeni mišljenje. Govori da ima poruke iz Irana, ali glavni akteri su Iranska revolucionarna garda i radikalni klerici koji ne žele završiti rat pod tim uvjetima.“
Zbog toga zaključuje da je američki predsjednik potpuno pogrešno procijenio situaciju. „On živi u paralelnom svijetu. To nije uvreda, nego činjenica. Njegove izjave nemaju uporište u realnosti.“ Na pitanje je li Donald Trump podcijenio Iran ili precijenio sebe, Hasan Diab odgovornost prebacuje na drugu stranu – tvrdi da je ključnu ulogu odigrao Benjamin Netanyahu. „Netanyahu ga je nasamario. To više nije tajna. O tome pišu i izraelski i američki mediji. On ga je nagovorio na ovaj rat. Ako Trump odluči ići na kopnenu operaciju, to bi mogla biti katastrofalna odluka.“
U nastavku razgovora fokus se ponovno vraća na Benjamina Netanyahua i njegove stvarne motive. Hasan Diab tvrdi da se iza vojne strategije krije prije svega politički opstanak. „To je osobni rat Benjamina Netanyahua. Nisam siguran da je on vjerovao da će režim pasti, ali pogledajte kakvu vladu ima – to je najradikalnija izraelska vlada u povijesti. Donose zakone koji uvode smrtnu kaznu isključivo za Palestince. To znači da jedan Izraelac može ubiti Palestince i neće biti osuđen na smrtnu kaznu, ali obrnuto – hoće. To su ekstremne politike.“
Takva unutarnja dinamika, kaže, izravno utječe na ratne odluke. „On ovisi o tim radikalnim partnerima. Bez njih nema vlast. A ankete mu ne idu u prilog, opozicija ima većinu. Ako izgubi vlast, čekaju ga ozbiljni sudski procesi.“ Zbog toga, tvrdi, rat postaje politički alat. „On mora stalno biti u ratu. Čim mu rejting padne, ide u eskalaciju. Slušao sam njegov govor – to je bio predizborni skup. ‘Ja, ja, ja…’ cijelo vrijeme. On želi taj rat. Ako Trump kaže da je odradio svoje i izađe iz rata, Netanyahu je u velikim problemima. Izrael ne može sam voditi ovaj rat protiv Irana.“
Sve to, zaključuje, pokazuje da se rat razvija u smjeru koji nitko od glavnih aktera nije planirao. U završnici razgovora otvoreno je pitanje moguće kopnene operacije i gomilanja američkih snaga u regiji. Hasan Diab smatra da Donald Trump time prije svega pokušava izvršiti pritisak, ali upozorava da bi takav potez imao ozbiljne posljedice. „On sada vrši pritisak. Šalje poruku – spreman sam to učiniti. Iranci mu ne vjeruju, i to s razlogom. Već su dva puta pregovarali dok je istodobno gomilao snage i pripremao napade.“
Ne isključuje mogućnost da je riječ o taktici, ali upozorava na rizike. „Može biti da blefira, da prijeti kako bi natjerao Iran na pregovore. Ali ako donese odluku o kopnenoj operaciji, to neće riješiti problem Hormuškog tjesnaca.“ Posebno naglašava potencijalne gubitke. „To bi Amerikance koštalo enormno. To nije rat koji američka javnost želi.“ Ističe i ključnu dilemu – što bi SAD uopće dobio.
„Što bi dobili? Možda naftu. Trump je i sam rekao da želi iransku naftu. Ali po kojoj cijeni?“ Iran je, kaže, već jasno zaprijetio odgovorom. „Ako Amerika napadne naftnu infrastrukturu, Iranci su rekli da će svi naftni interesi u Zaljevu postati meta. Oni su do sada sve što su najavili i napravili.“ Posljedice bi bile globalne. „Cijena nafte bi eksplodirala. Barel bi mogao ići na 1000 dolara. Pitanje je je li svijet spreman na takav scenarij.“ U završnom dijelu razgovora otvara se i šira geopolitička slika, u kojoj ključnu ulogu imaju Vladimir Putin i Kina.
„Putin je zasad najveći pobjednik. Prodaje naftu i plin po višestruko većim cijenama. Vratio je sve što je izgubio na europskom tržištu.“ Istodobno, tvrdi, Iran i dalje uspijeva plasirati svoju naftu. „Iranci i dalje prodaju naftu kako ne bi došlo do nestašica. To je nevjerojatna situacija.“ Posebno ističe ulogu Kine. „Kina vodi ključne pregovore. Zajedno s Pakistanom nudi inicijativu za trenutačni prekid rata i povratak za pregovarački stol. Iran više vjeruje Kini nego Zapadu.“
U pozadini, kaže, traje i sigurnosna suradnja. „Iran i dalje dobiva naoružanje. Protuzračna obrana funkcionira. Netko im daje podatke i tehnologiju – po svemu sudeći Rusija i Kina.“ „Putin će iz ovoga izaći kao pobjednik. Nije isključeno da će mu Trump na kraju prepustiti i Donbas. U međuvremenu, svijet stoji i čeka.“
Tko uopće daje medijski prostor ovom ajatolahu?