Svi protiv Bibija: Za rušenje Netanyahua, Eisenkotu se nude ljevica, desnica, Arapi...

Benjamin Netanyahu suočen je s najvećim političkim izazovom posljednjih godina. Iako je njegov Likud pojedinačno osvojio najviše mandata, njegov desni blok ostao je bez parlamentarne većine, a oporba predvođena bivšim načelnikom Glavnog stožera izraelske vojske Gadijem Eisenkotom pokušava iskoristiti povijesnu priliku za preuzimanje vlasti. Ključnu ulogu u raspletu imat će arapske stranke, koje s 19 zastupnika mogu odlučiti tko će dobiti priliku sastaviti novu vladu. No put do smjene dugogodišnjeg izraelskog premijera daleko je od jednostavnog, a Netanyahu još ima nekoliko političkih aduta kojima bi mogao pokušati preokrenuti situaciju.I zraelska politička scena ušla je u razdoblje velike neizvjesnosti nakon parlamentarnih izbora održanih 27. listopada. Konačni rezultati potvrdili su ono što se naslućivalo tijekom izborne noći: Benjamin Netanyahu izgubio je parlamentarnu većinu, ali ni oporba nije osvojila dovoljno mandata da bi samostalno formirala novu vladu. U parlamentu koji ima 120 zastupnika za većinu je potrebno najmanje 61 mjesto, a upravo će borba za taj broj odlučiti političku budućnost Izraela.

Netanyahuov blok osvojio je 53 mandata, oporbeni blok predvođen Gadijem Eisenkotom 48, dok su dvije arapske političke liste zajedno osvojile 19 mjesta. Iako je Likud s 27 mandata ostao najjača pojedinačna stranka, rezultat predstavlja ozbiljan udarac Netanyahuovoj dosadašnjoj političkoj poziciji. Njegova vladajuća koalicija u odlazećem sazivu Kneseta imala je 68 zastupnika, a sada je ostala bez potrebne većine.

Odmah nakon objave rezultata počela je intenzivna politička utrka za sastavljanje nove vlade. U središtu oporbenih pregovora našao se Gadi Eisenkot, bivši načelnik Glavnog stožera izraelske vojske i čelnik stranke Yashar, koja je osvojila 21 mandat. Eisenkot se pokušava nametnuti kao zajednički kandidat različitih oporbenih političkih opcija, od desnog centra do ljevice, koje povezuje prije svega protivljenje nastavku Netanyahuove vlasti. Prema pisanju izraelskog portala Walla, čelnici oporbenog bloka već su održali niz bilateralnih sastanaka i telefonskih razgovora, a planiraju i zajednički sastanak na kojem bi trebali usuglasiti strategiju za predstojeće pregovore. U razgovorima sudjeluju Eisenkot, Yair Lapid, Avigdor Lieberman i Yair Golan. Njihov je cilj ne samo dogovoriti kandidata za premijera nego i preuzeti kontrolu nad Knesetom, uključujući izbor novog predsjednika parlamenta i raspored snaga u važnim parlamentarnim odborima. Posebno je važna činjenica da se oporba ne želi ograničiti samo na pregovore o novoj vladi. Planira iskoristiti parlamentarnu većinu koja bi se mogla okupiti protiv Netanyahua kako bi preuzela važne institucije i pokrenula zakonske inicijative koje bi dodatno otežale njegov politički položaj.

Među prijedlozima o kojima se raspravlja nalazi se i zakonska inicijativa koja bi osobama protiv kojih je podignuta kaznena optužnica ograničila mogućnost sastavljanja vlade. Takav bi prijedlog imao izravan politički značaj za Netanyahua, kojemu se sudi u nekoliko slučajeva korupcije. Ipak, riječ je o političkim inicijativama o kojima tek treba raspravljati, a ne o već usvojenim zakonima. Eisenkot dobiva potporu, ali ključ je u arapskim strankama Značajan politički signal stigao je od bivšeg premijera Naftalija Bennetta, čija je stranka B'Yachad osvojila 12 mandata. Bennett je najavio da će predsjedniku Isaacu Herzogu preporučiti Gadija Eisenkota kao kandidata za sastavljanje nove vlade. Time je dodatno ojačao Eisenkotovu poziciju jer potpora Bennetta pokazuje da je spreman podržati zajedničku oporbenu strategiju, unatoč političkim i ideološkim razlikama.Sličan potez najavio je i Avigdor Lieberman, čelnik stranke Yisrael Beiteinu, koji je izrazio potporu Eisenkotovoj kandidaturi. Lieberman je istodobno podržao Yaira Lapida za mjesto predsjednika Kneseta. Lapidova stranka Yesh Atid osvojila je četiri mandata, a njegova potpora važna je za usklađivanje parlamentarne strategije oporbe.Međutim, najvažniji dio postizborne političke matematike odnosi se na arapske stranke. Zajednička lista osvojila je 11, a Ra'am osam mandata. Njihovih ukupno 19 zastupnika predstavlja presudan politički kapital jer bi, zajedno s 48 zastupnika oporbenog bloka, mogli osigurati potporu 67 zastupnika Eisenkotovoj kandidaturi.

Prema informacijama koje prenosi Jerusalem Post, predstavnici Zajedničke liste i Ra'ama očekuju se među strankama koje će preporučiti Eisenkota predsjedniku Herzogu. Ako se to potvrdi, njegov bi položaj tijekom predsjedničkih konzultacija bio znatno ojačan. Ipak, postoji velika razlika između preporuke predsjedniku i stvarnog sudjelovanja u vladajućoj koaliciji. Eisenkot i njegovi partneri morat će pronaći model suradnje koji neće izazvati raskol među židovskim oporbenim strankama. Lieberman i dio desnog centra protive se ulasku arapskih stranaka u vladu, dok druge oporbene opcije smatraju da se bez njihove potpore Netanyahu ne može smijeniti. Arapske stranke, koje predstavljaju značajan dio arapskih građana Izraela, zauzvrat će tražiti konkretne političke ustupke, osobito u vezi s diskriminacijom, sigurnošću, kriminalom u arapskim zajednicama, financiranjem lokalnih vlasti i položajem palestinskog stanovništva u izraelskom političkom sustavu. Njihov izborni rezultat ujedno je jedan od najvažnijih pokazatelja promjena u izraelskom društvu. S ukupno 19 zastupnika ostvarile su dosad najveću zastupljenost u Knesetu.Sada se pozornost usmjerava prema predsjedniku Isaacu Herzogu, koji bi 4. studenoga trebao započeti konzultacije s predstavnicima političkih stranaka nakon dostavljanja službenih rezultata izbora. Prema izraelskom političkom sustavu, predsjednik nakon konzultacija povjerava mandat zastupniku za kojeg procijeni da ima najbolje izglede sastaviti vladu.Upravo je to trenutak u kojem bi Eisenkot mogao dobiti svoju najveću priliku. Ako uspije dokazati da iza njega stoji dovoljan broj zastupnika, uključujući arapske stranke i Bennettovu političku opciju, mogao bi dobiti mandat unatoč tome što njegov blok ima manje mandata od Netanyahuova.

Međutim, Netanyahu ima jedan važan argument: njegov je blok osvojio 53 mandata, pet više od oporbenog. Zbog toga se ne može isključiti mogućnost da Herzog najprije upravo njemu povjeri pokušaj sastavljanja vlade. To bi Netanyahuovoj strani omogućilo da prva krene u pregovore i pokuša privući zastupnike iz drugih političkih opcija. Kandidat kojem predsjednik povjeri mandat u pravilu ima 28 dana za sastavljanje vlade, a predsjednik mu može odobriti dodatnih 14 dana. Ako ne uspije, mogućnost dobiva drugi kandidat, a ako ni nakon predviđenih postupaka ne bude moguće formirati vladu, Izrael bi mogao krenuti prema novim izborima. Netanyahu, dakle, još nije politički poražen. Njegova strategija mogla bi se temeljiti na pokušaju razbijanja oporbenog jedinstva, privlačenju pojedinih zastupnika i stvaranju vlade nacionalnog jedinstva. U takvom bi scenariju mogao pokušati pridobiti Bennetta ili druge političare koji su tijekom kampanje zagovarali njegov odlazak, ali bi nakon izbora mogli zaključiti da je sigurnosna i politička stabilnost važnija od nastavka blokade.

Druga mogućnost je da Netanyahu ponudi vladu nacionalnog jedinstva u kojoj bi se odrekao nekih krajnje desnih partnera kako bi pridobio umjerenije političke stranke. No takav bi potez zahtijevao ozbiljne ustupke, a nije sigurno bi li ga njegovi dosadašnji koalicijski partneri prihvatili.

Ovi izbori nisu bili samo referendum o Netanyahuovoj političkoj budućnosti. U njihovoj pozadini nalaze se pitanja koja su duboko podijelila izraelsko društvo nakon napada Hamasa 7. listopada 2023. godine, rata u Gazi i šireg regionalnog sukoba koji je uključivao Iran i Hezbollah. Jedno od najvažnijih pitanja koje bi moglo obilježiti rad nove vlade jest utvrđivanje odgovornosti za sigurnosni slom 7. listopada.

Oporbene stranke najavljuju osnivanje državnog istražnog povjerenstva koje bi trebalo ispitati odgovornost političkog i vojnog vrha za propuste koji su omogućili Hamasov napad. Netanyahu se dosad protivio takvoj istrazi, dok njegovi pristaše smatraju da je premijer tijekom rata ostvario važne sigurnosne rezultate. Drugo veliko pitanje odnosi se na izuzeće ultraortodoksnih Židova od obveznog služenja vojnog roka. To je pitanje godinama bilo jedan od temelja Netanyahuove koalicije, koja je ovisila o potpori ultraortodoksnih stranaka. No nakon dugotrajnih ratnih operacija i velikih gubitaka među izraelskim vojnicima i pričuvnicima, zahtjevi za pravednijom raspodjelom vojnog tereta postali su sve snažniji. Eisenkot je jasno poručio da želi promijeniti postojeći sustav i ukinuti široka izuzeća za ultraortodoksne muškarce. To pitanje moglo bi postati jedno od glavnih mjerila buduće koalicije, ali i izvor ozbiljnih sukoba između stranaka koje bi trebale podržati njegovu vladu.Važna tema bit će i budućnost Gaze, odnos prema Palestincima, sigurnost na sjevernoj izraelskoj granici te izraelska politika prema Iranu. Bez obzira na to tko će sastaviti novu vladu, Izrael će se suočiti s nizom strateških odluka koje će imati posljedice za cijeli Bliski istok.Političku napetost dodatno su pojačale optužbe koje su nakon izbora iznijeli Netanyahu i predstavnici Likuda, dovodeći u pitanje regularnost dijela izbornog procesa, osobito u sredinama s velikim brojem arapskih birača. Izborna tijela nisu potvrdila tvrdnje o sustavnim nepravilnostima koje bi mogle promijeniti izborni rezultat.Istodobno su se pojavile tvrdnje o mogućem stranom utjecaju na izbore, zbog čega je zatražena istraga izraelske sigurnosne službe Shin Bet. Katar je odbacio optužbe da je financirao aktivnosti usmjerene na utjecaj na izborni rezultat. Važno je naglasiti da istraga sama po sebi ne predstavlja dokaz izborne manipulacije i da zasad nema potvrde da bi njezini nalazi mogli dovesti u pitanje konačnu raspodjelu mandata.Ove optužbe pokazuju koliko je izraelsko društvo duboko politički podijeljeno.

Izbori su održani uz izlaznost od 77,9 posto, najvišu od 1999. godine, što potvrđuje iznimno velik interes birača za političku budućnost zemlje.Ako nijedna politička opcija ne uspije sastaviti vladu, Izrael bi mogao ponovno izaći na parlamentarne izbore početkom 2027. godine. Takav bi scenarij značio nastavak političke nestabilnosti u trenutku kada se zemlja suočava s ozbiljnim sigurnosnim, gospodarskim i regionalnim izazovima.Do tada bi Netanyahu mogao ostati na čelu prijelazne vlade, što bi mu omogućilo zadržavanje dijela političkog utjecaja, ali bez stabilne parlamentarne većine. S druge strane, oporba bi mogla preuzeti određene parlamentarne funkcije i pokušati ograničiti njegovu moć čak i prije formiranja nove vlade.Izraelski izbori tako su otvorili nekoliko mogućih scenarija: Eisenkotovu vladu uz potporu arapskih stranaka, Netanyahuov pokušaj okupljanja nove većine, vladu nacionalnog jedinstva, manjinsku vladu ili, u slučaju potpunog neuspjeha pregovora, nove izbore.Jedno je, međutim, već sada jasno: Netanyahu je izgubio dosadašnju parlamentarnu sigurnost i više ne može računati na automatsku potporu svojih tradicionalnih saveznika. Eisenkot je dobio priliku koja se donedavno činila teško ostvarivom, ali će morati pokazati da može povezati politički vrlo različite stranke u funkcionalnu vladu.Ono što će se događati u sljedećim danima neće odrediti samo ime novog izraelskog premijera. Odredit će i smjer izraelske politike prema Palestincima, Gazi, Iranu i cijeloj regiji, ali i hoće li se nakon 7. listopada 2023. otvoriti ozbiljno pitanje političke i sigurnosne odgovornosti najvišeg državnog vrha.