Planirali su je sedam godina, pa novac za nju prikupljali deset.
Gradili su je osam godina i sagradili dopola, a nedovršena Sveučilišna bolnica u Blatu propada već punih 25 godina! Ni ograđena ni zaštićena, vrijednost od 160 milijuna eura četvrt stoljeća prepuštena je zubu vremena, a nemar i neodgovornost onih koji bi o njoj mogli odlučivati kao da je sažet u službenom nazivu pravne osobe koja je predstavlja: Sveučilišna bolnica u nastajanju u likvidaciji. Naziv u rangu stripovskog “Ministarstva za istraživanje ruda i gubljenje vremena”. Gradnja je počela 1985., nakon dugogodišnjih priprema.
Zagrebu je kao rastućem industrijskom gradu, šezdesetih i sedamdesetih trebala velika suvremena bolnica, pa se krajem 70-ih konačno počelo osmišljavati novu kliniku s tisuću kreveta. Financirali su je građani samodoprinosom. Naime, na referendumu 1982. godine, 70 posto ih je glasalo za samodoprinos, pa su izravnim izdvajanjem iz plaće financirali taj kapitalni projekt. Uzmemo li današnju prosječnu zagrebačku plaću koja je u ožujku iznosila 7028 kuna, to bi značilo da svatko tko je prima izdvaja mjesečno nešto više od sto kuna.
Deset su godina građani tako izdvajali preživljavajući inflacije, sumnjiva govorkanja kako se projekt nove bolnice povećao i neugodna politička iskrenja u državi. Ali su sve vrijeme samodoprinosili. Država je propala, buknuo je rat, a samodoprinos se održao sve do 1992. kada je zamro, baš kao i gradnja u Blatu. I odonda – kao da ga nije ni bilo! Bolnicom se nitko više nije bavio ozbiljno, a političari samo potvrđuju poslovičnu nedoraslost rješavanju problema i zapanjujuću lakoću rasipnosti. U međuvremenu se iznjedrio podatak da bi završetak koštao oko 250 milijuna eura.
Presele li se doista najpoznatije zagrebačke bolnice u Blato, novac koji bi se dobio za njihove sadašnje elitne lokacije bio bi i više nego dovoljan da se njime Sveučilišna dovrši, pogotovo zato što je pola ulaganja Gradu Zagrebu već priznato pa je na državi red da se isprsi. Ili je i ovo samo još jedan politički blef?
Za informaciju, priča oko ovog projekta nije se zaustavila 1992. jer je bolnica trebala biti završena još 1990. odnosno u bivšem sustavu, a do te 1990. su radovi toliko kasnili da bolnica još tada nije bila ni upola dovršena. A i to kako se gradilo bilo je na granici skandala jer su gotovo sva utrošena sredstva potjecala iz doprinosa građana, a to je bilo posve suprotno izvornom planu. Do dana današnjeg ostalo je neodgovoreno pitanje što je bilo s ostalim predviđenim sredstvima, prvenstveno onima tadašnje Republike i kakvu je (nečasnu) ulogu u tome svemu imao bivši SKH. A da ne govorim o tome da se nije znalo hoće li to biti klinička bolnica ili će biti sveučilišna bolnica. Natječajna dokumentacija je bilo jedno, odabrani projekt nešto sasvim drugo. Ukratko, projekt je bio i ostao slika i prilika nereda iz bivšeg sustava kojeg se ni do dana današnjeg nismo uspjeli riješiti. A kako i bismo kad smo iz tog razdoblja naslijedili ljude.