Ako vam je dosta gradskog stresa, ako vas umara vreva i stalna strka, ako vam vrućine oduzimaju snagu i volju, ako je nikada niste ni čuli ili ste zaboravili kako to zvuči prava tišina, ako ste željni mrklog mraka i najprostranijeg neba, ako biste željeli ugoditi sebi, podariti si nešto što će vas prožeti do onih najudaljenijih kutaka vlastita bića, ako biste od te sreće i ganuća, od te lahoraste svježine i od tog mira i spokoja htjeli osjetiti neko škakljanje po leđima, ono kao da vam rastu krila, onda krenite u planinu. Ako iz raznih razloga to nikako ne možete učiniti, barem porazgovarajte s nekim tko u planini boravi često. Slušajte mu glas, gledajte lice, upijajte što vam govori i osjetit ćete ljekoviti dašak s planine. Bilo koje. No ima onih koji od svih planina na kojima bi su bili i koje vole, samo jednu zovu – svojom. Mnogima od nas to je Velebit. Kako ovih vrućih, ljepljivih ljetnih dana nisam mogla poći na svoju planinu, nazvala sam nekoga tko na Velebitu živi. U trenu mi je bilo lakše, bolje, svježije, pametnije, mudrije. Osmijeh mi s lica nije silazio. Zahvala za taj moj i fizički i mentalni preporod ide domarici planinarskog doma Paklenica. Jedinstvenoj, radosti, mudrosti te svakojakih znanja prepunoj Ireni Šaran, koja je prije osam i pol godina preuzela vođenje doma koji se nalazi u kanjonu Velike Paklenice, uz dva potoka, i do njega nema ceste, već se onamo stiže hodajući, s noge na nogu. I tako nekih dva sata krene li se od glavnog parkirališta na ulazu u kanjon.
Susrela sam sve planinske zvijeri, i medvjeda, i vuka, i vepra, i sve zmije, i nikada mi se ništa nije dogodilo
Ovaj sadržaj je dostupan samo za Premium korisnike Večernjeg lista.
Pretplatite se na sadržaj s potpisom.
Dokle nered može biti bezopasan? Vučić na Miloševićevim stazama, hrvatska vlast ne vidi Skeju
Kvadratura hrvatsko-srpskog kruga neće se brzo riješiti, s koje god se strane stane rješavati. Srbija za pomirenje nije zrela, Hrvatska nije dovoljno zainteresirana, a Srbi i Hrvati dijele sudbinu svojih država. Dokle taj nered može biti bezopasan?
Na proslavama ratnih pobjeda nikad ni spomena o pobijenima. Vodi li to prema miru?
Umirovljeni pomoćni biskup vrhbosanski o ratu i miru, mržnji i pomirenju, vjeri i naciji, Crkvi i politici
Znanost slavi onoga tko će biti u pravu za deset godina, a politika onoga tko je uvjerljiv do četvrtka
Zamislite čovjeka koji ima uređen život i kojem je jasno da mu ulaznica u politiku znači osobni rizik. Dobri ljudi ne odustaju od politike zbog nedostatka morala, već zbog savršeno razumljiva izračuna
I za Vučića i za studente rat u Hrvatskoj počeo je 4. 8. 1995.
Tko god pobijedi na sljedećim parlamentarnim izborima u Srbiji, odnos prema Oluji i ratnoj prošlosti teško da će se bitno promijeniti
Gospićani se osjećaju napušteno. Bi li država jednako postupala da tisuće tona opasnog otpada leže pokraj Zagreba, Splita ili Rijeke?
Trebalo je proći 18 mjeseci da problem Gospićana postane politički važan. Danas su svi glasni i zabrinuti. Gdje su bili kad su kamere bile isključene?
Dama ocigledno ne zna o cemu prica. Vuka necete sresti, on ce znati da ste tu. U ljeto kad je lovine u uzibilju udaljit ce se, nikada ga necete ni primijetiti. Po zimi ce vas napasti I pojesti. Gospodja je vjerovatno vidjela caglja pa pomislila da je vuk. Medvjed je druga prica, muzjak ce otici takodjer prije nego ga I vidite, zenka s mladima bit ce vrlo agresivna I vrlo vjerovatno napasti "za svaki slucaj". Sad dolazimo do poskoka. Bez obzira na ime on ne skace ali popest ce se na grm ili cak drvo jer je napasti odozgora iznenadjeni plijen puno lakse nego "ganjati" ga. Prodje li netko po poskokovom misljenju preblizu ujest ce ga, u samoobrani. Obicno kad hodamo gledamo zemlju ispred sebe ne granje drveca, a cak I da gledamo zmiju bi bilo tesko uociti. Itd.