Sudan, koji već dvije godine tone u krvavi građanski rat, izazvavši najveću humanitarnu katastrofu u posljednjih nekoliko desetljeća, suočava se s novim međunarodnim pritiscima. Vojska zemlje, predvođena generalom Abdel Fattahom al-Burhanom, u nedjelju je odlučno odbila američki prijedlog prekida vatre, kritizirajući predsjednika Donalda Trumpa zbog pokušaja rješavanja sukoba na isti, prema ocjenama kritičara, nepravedan način kakav je primijenio u Gazi, a sada pokušava i u Ukrajini. Sudan, zemlja s bogatom poviješću i strateškim položajem na raskrižju Afrike, našao se u središtu međunarodne pažnje zbog sukoba koji je desetkovao stanovništvo i doveo zemlju na rub potpunog kolapsa državnih institucija.
Al-Burhan je jasno poručio da su „neka od predloženih rješenja“ za okončanje rata „očiti pozivi na podjelu Sudana“. Tijekom sastanka s časnicima oružanih snaga, ocijenio je dokument koji je predstavio američki izaslanik Massad Boulos „najgorim prijedlogom ikad predstavljenim“, jer prema njegovim riječima „ukida oružane snage, poziva na raspuštanje svih sigurnosnih agencija i dopušta pobunjeničkim milicijama, Snagama brze podrške, da ostanu u svojim područjima“. Zapovjednik vojske naglasio je „nužnost usvajanja plana koji je predstavila sudanska vlada“, dodajući: „Nitko u Sudanu ne prihvaća prisutnost ovih pobunjenika niti njihovo uključivanje u bilo koje buduće rješenje.“ Njegove riječi odražavaju duboku sumnju u međunarodne pokušaje posredovanja i strah od stranog miješanja koje bi moglo ugroziti suverenitet zemlje.
U istom kontekstu, al-Burhan je naglasio da „prekid vatre zahtijeva povlačenje Snaga brze potpore iz civilnih područja“. „Nismo ratni huškači... ali nitko nam ne može prijetiti ili diktirati uvjete“, dodao je, jasno stavljajući do znanja da sudanska vojska vidi sebe kao zaštitnika nacionalnog integriteta i sigurnosti građana. General je također izrazio pozitivnu reakciju vojske na inicijativu saudijskog prijestolonasljednika Mohammeda bin Salmana, ocjenjujući saudijske napore kao „priliku za Sudan da izbjegne uništenje“. Dodao je da je princ Mohammed bin Salman „objasnio stvarnost situacije u Sudanu“ te da sudanski narod „cijeni napore saudijskog prijestolonasljednika“. Ova izjava naglašava ulogu Saudijske Arabije kao ključnog regionalnog aktera koji može posredovati u sukobima, ali i politički balansirati između unutarnjih snaga Sudana.
Rat između sudanske vojske, predvođene Burhanom, i Snaga za brzu podršku, pod vodstvom Mohameda Hamdana Dagala, izbio je u travnju 2023. godine. Sukob je doveo do smrti desetaka tisuća ljudi, raseljavanja oko 12 milijuna stanovnika i, prema ocjenama Ujedinjenih naroda, stvorio „najgoru humanitarnu krizu na svijetu“. Gradovi su razoreni, infrastruktura devastirana, a civilno stanovništvo suočeno je s nestašicama hrane, vode i osnovnih zdravstvenih usluga. Humanitarne organizacije upozoravaju da bi, bez trenutnog rješenja, Sudan mogao ući u trajnu socijalnu i političku destabilizaciju. Snage za brzu podršku objavile su 7. studenog svoj pristanak na predloženo „humanitarno“ primirje. Predloženi sporazum predviđa „tromjesečno primirje“, tijekom kojeg bi obje strane trebale sudjelovati u razgovorima s ciljem postizanja trajnog mirovnog sporazuma. Plan također implicira isključenje sadašnje vlade i Snaga za brzu podršku s političke scene nakon sukoba, što dodatno naglašava osjetljivost situacije i složenost pronalaženja kompromisa između vojnih i političkih interesa.
Sudan danas stoji pred povijesnom prekretnicom. Dok međunarodni akteri, uključujući SAD i Saudijsku Arabiju, pokušavaju intervenirati, unutarnja dinamika sukoba ostaje kompleksna i smrtonosna. Poruke al-Burhana jasno pokazuju da sudanska vojska neće prihvatiti rješenja koja ugrožavaju teritorijalni integritet i političku autonomiju zemlje, istovremeno upozoravajući na opasnost od ponavljanja modela intervencije koji se pokazao problematičnim u Gazi i sada se, prema njegovim riječima, pokušava primijeniti u Ukrajini. Sudan je, u tom kontekstu, zemlja u dubokoj krizi , između međunarodnih pritisaka, unutarnjih političkih interesa i egzistencijalne borbe za svoj suverenitet i opstojnost. Svaka odluka sada nosi težinu koja će oblikovati sudbinu milijuna ljudi i budućnost cijele regije.